-Autor: Bojan Gavrilović
Izručenje turskog državljanina kurdskog porijekla Dževdeta Ajaza izazvalo je lavinu komentara i reakcija u javnom prostoru. Ovaj kontroverzni slučaj može se posmatrati na dva načina. Prvo, u najmanju ruku je čudno kako je do izručenja uopšte došlo. Naime, uprkos presudi Evropskog suda za ljudska prava iz 2006. godine i jasnim naznakama da se presuda turskog suda kojom je Ajaz osuđen na 15 godina zatvora zasniva isključivo na iznuđenom priznanju, njemu nije odobrena zaštita, tj. nije mu dodijeljen status izbjeglice. Komisija za azil kao prvostepeni i Kancelarija za azil kao drugostepeni organ, u ovom slučaju su se oglasile nenadležnima navodeći da je Ajaz ušao u Srbiju iz Crne Gore, dakle države koju Srbija smatra sigurnom trećom zemljom. Koncept sigurne treće zemlje zapravo služi tome da omogući državama da uskrate postupak azila osobama koje su propustile da zatraže zaštitu od država u kojima su se prethodno nalazile.
U postupku ekstradicije koji je pokrenut na osnovu naloga za hapšenje izdatog od strane turskih vlasti, pitanje kršenja ljudskih prava i progona u državi izručenja po svemu sudeći uopšte nije ni razmatrano. Apelacioni sud u Novom Sadu je tri puta poništavao odluku Osnovnog suda u Šapcu o izručenju da bi četvrtu odluku odobrio. Stvari postaju još zamršenije kada je Ministarstvo pravde, kao finalna instanca u postupku ekstradicije, odobrilo izručenje uprkos nalogu Komiteta protiv torture Ujedinjenih nacija da se vlasti Republike Srbije uzdrže od vraćanja gospodina Ajaza u Tursku zbog rizika da će on tamo biti podvrgnut zlostavljanju. Konačno, izgleda da su državni službenici koji su sprovodili izručenje otvoreno slagali pripadnike Beogradskog centra za ljudska prava da se Dževdet Ajaz ne nalazi u avionu za Tursku. Sve ovo je vrlo neobično za pravnu državu u kojoj postoji nezavisno pravosuđe, u kojoj se poštuju ljudska prava i koja u doglednoj budućnosti treba da postane punopravna članica Evropske unije.
Ovi ogromni propusti se mogu objasniti samo ukoliko promijenimo ugao gledanja. Srbija je država neprava u kojoj se arbitrarno odlučuje o svim društvenim pitanjima, pa čak i o osnovnim pravima pojedinaca. Ne postoji ništa nezavisno u državnom aparatu. Niko ko je zaposlen u organizaciji koja se direktno ili indirektno finansira od države ne može da djeluje samostalno. Svaka odluka države makar i po pitanju ličnog i tjelesnog integriteta pojedinca posmatra se kao moneta za potkusurivanje, koja se može iskoristiti u velikoj šahovskoj igri. Plan našeg glavnog stratega je jednostavan: biti što servilniji prema jačima i što agresivniji i bezobzirniji prema slabijima od sebe. Sudbine ljudi koje vlast ne smatra značajnima, preporuke bezubih međunarodnih tijela, apeli kojekakvih aktivista i pravnika su nedovoljni da ometu namjeru ulagivanja moćnoj državi putem izručenja čovjeka kojeg ona traži. Turska je država koja ne toleriše drugačije mišljenje, u kojoj su stotine hiljada ljudi izložene progonu i koja sistematski koristi zlostavljanje. Većina evropskih država upravo zato odbija da Turskoj izručuje osobe koje ona potražuje. Bizaran detalj je da izvrsnu saradnju vlasti Srbije i Turske u pogledu izručenja nije omela ni sasvim neprimjerena izjava tadašnjeg premijera, a današnjeg predsjednika Turske: ,,Kosovo je Turska’’. S druge strane, Makedoniji se otvoreno prijeti ukoliko se ne prikloni stavu Srbije o članstvu Kosova u Unesku, srpski obavještajci upadaju u makedonski parlament prerušeni u demonstrante itd. Srbija se ponaša kao onaj magarac na kome se primjenjuje taktika štapa i šargarepe. Naime, kada uvidi da neće dobiti udarac štapom, a pritom neće izgubiti šargarepu, magarac se ne libi da čini razna nepočinstva, na primjer da izgazi cvijeće, zagadi zelenu salatu ili udara kopitom životinje manje od sebe.
Zato treba jasno i glasno reći: Republika Srbija je protivpravno izručila gospodina Dževdeta Ajaza Turskoj, svjesno ga izloživši riziku od zlostavljanja i čak smrti, ignorišući pritom svoje međunarodne obaveze i privremenu mjeru Komiteta protiv torture Ujedinjenih nacija. Sve ovo je učinjeno kako bi se jedan čovjek koji predstavlja Srbiju umilio drugom čovjeku koji predstavlja Tursku. Službenici Kancelarije i Komisije za azil, sudije, ministarka pravde i državni službenici koji su sprovodili izručenje pokazali su zavidan nivo koordinacije u svojim naporima da gospodina Ajaza stave na raspolaganje turskim organima.
Ozbiljnije države koje vraćaju lica pod svojom kontrolom u države u kojima postoji realna opasnost da ona budu podvrgnuta mučenju ili drugim oblicima zlostavljanja, makar zahtijevaju da se država prijema zvanično obaveže da vraćeno lice neće biti izloženo kaznama ili tretmanu koji se prema međunarodnom pravu smatraju zlostavljanjem. Prema dostupnim informacijama, vlasti Republike Srbije se nisu potrudile da pribave garancije od Turske da će Dževdet Ajaz biti tretiran humano ili da će mu biti poštovano pravo na pravično suđenje. O drugim „garancijama“, na primjer o tome da će turski investitori otvoriti fabriku čarapa u Prokuplju ili pokrenuti proizvodnju kora za burek u Tutinu možemo samo da nagađamo.Peščanik.net
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.