-Autor: Zoran Šaponjić

Spomenik na ulazu u Moskvu, podignut na mjestu na kome je u zimu 1941. godine Crvena armija zaustavila Hitlerove tenkovske divizije veoma je poučan! Govori o tome da kule i zidine Kremlja možeš i vidjeti, ali ih ne možeš osvojiti! Taj spomenik takođe je i priča o tome kako su na Rusiji i Moskvi zube lomili i mnogo silniji i moćniji nego što je onaj nesrećni engleski sekretar za odbranu kome ne nedostaje engleskog licemjerja i pokvarenluka, ali mu fali malo kućnog, onog osnovnog vaspitanja.
Stegao ovih dana mraz u Moskvi. Zaleđena rijeka Moskva, ledeni sibirski talas caruje među zidinama Kremlja, od istoka do zapada, od sjevera do juga ogromnog grada. Dan po isteku engleskog ulitamatuma Rusiji, ni Kremlj, ni hram Hrista Spasa i crkva Vasilija Blaženog nisu se pomjerili ni za milimetar, samo ledeni sibirski vjetar caruje nad Crvenim trgom.
U ledenoj moskovskoj noći, u Ulici Novi Arbat, u metro stanicama Teatraljnaja i Tverskaja, na Crvenom trgu, pred kulama crkve Vasilija Blaženog, nisam kod Moskovljana uočio bilo kakvo uzbuđenje zbog engleskog ultimatuma, još manje zbog njegovog isteka.
Poruka grupe mladih Moskovljana koje sam u Novom Arbatu pitao brinu li zbog engleskog ultimatuma nije za novine koje čita pristojan svijet. Kratka je i jasna i veoma slikovita.
–Politika Zapada prema Rusiji ista je i nepromijenjena vjekovima! Oni nas ne vole, mi smo njihovi neprijatelji. Jedina razlika jeste što smo sada jaki, jači no ikad u istoriji. Uvijek su nas napadali, u uvijek će nas napadati. Govor našeg predsjednika od prije desetak dana njihova je noćna mora. Nije Rusija ono što je bila prije 25 godina, kada je bila po njihovoj mjeri – kaže mi stariji Moskovljanin na prostranom trgu ispred Državne dume.
U ledenoj moskovskoj noći ledeni su odgovori Rusa na engleski ultamitum. Pred kupolama i zlatnim krstovima Hrama Hrista Spasa ti odgovori dobijaju sasvim novo značenje i snagu.
–Englezi i Amerikanci mnogo su nas više „voljeli“ u ono vrijeme kad im je naš predsjednik služio za podsmijeh. Što prije shvate da su ta vremena neumitno prošla, da je Rusija sto svjetlosnih godina daleko od tragičnih devedesetih, to bolje za njih. A mi smo našu lekciju iz istorije naučili. Naš život i njihovi načini života, naše vrijednosti i njihove vrijednosti nijesu iste – kaže mi Aleksej Ustakhanov, student prava Univerziteta u Moskvi.
–Možda sledeći ultimatum Zapada Rusiji bude da prihvatimo istopolne brakove, da dozvolimo da homoseksualci mogu usvajati djecu, da pedofilija postane normalan društveni standard. Njihov problem jeste što su naši hramovi puni nedjeljom i praznicima, što principi naše vjere nijesu tek licemjerna naklapanja nego za veliku većinu ljudi principi po kojima žive i vaspitavaju djecu – kaže njegova djevojka Larja.
Pred kupolama i zlatnim krstovima Hrama Hrista Spasa u Moskvi sjetio sam se riječi znamenitog ruskog blagotvoritelja Viktora Ivanoviča Tiriškina.
-Rusiju čuvaju dvije kupole – jedna je ona nuklearna koja štiti nebo naše otadžbine, a druga, još važnija, jeste kupola sačinjena od kupola svih naših pravoslavnih hramova koja štiti sve nas pod nebom naše velike zemlje – rekao mi je Viktor Ivanovič kada sam ga proše godine posjetio u Puškinu u Podmoskovlju i od njegovih prijatelja slušao priče o desetinama i desetinama ruskih pravoslavnih hramova koje je Tiriškin svojim novcem izgradio, podigao iz pepela.
Priča o dvije kupole nad Rusijom pred engleskim ultimatumom i novim napadima na Moskvu dobija ovih dana novo, još vjernije značenje.
–Eto šta će Rusiji S400 i S500, šta će rakete u Kalinjingradu, šta će nam „armate“. Ako oni imaju pravo da širom svijeta brane svoj „način života“, zašto mi ne bismo imali to isto pravo, da branimo svoj način života u Rusiji?! Možete zamisliti kakvi bi engleski i američki ultimatumi bili da Rusije nije ovo što je danas. Šta bi nam tek onda Njemci i Francuzi poručili – pita Aleksej Ustakhanov.
Širom ledene Moskve, dan uoči izbora za predsjednika Ruske Federacije, poruka sa bilborda kratka je i jasna: „Izbori za predsjednika Ruske Federacije – izbori za budućnost“.
Nemam ni malo sumnje da će veliki narod zaista izabrati svoju budućnost. Sigurnu. I da se taj izbor nimalo neće svidjeti engleskom sekretaru za odbranu.wwwiskra.co