-Autor: Nadežda Milenković

Vlast nam svakom svojom izjavom i svakim svojim potezom uporno poručuje da jedino možemo da joj pljunemo pod prozor pa kad se zaledi da se klizamo. Sad će nam vjerovatno objasniti da više ne možemo ni to. Otoplilo je pa se neće napraviti klizavica.
Da su protekli izbori bili takmičenje u umjetničkom klizanju, vlast bi imala i garderobere i koreografe, majstore za svjetlo i muziku, neskrivenu naklonost sudija, dok bi opozicija svoje umijeće morala da pokazuje na lapavici, bez reflektora i u tišini. Pa ipak nam vlast nameće da ocjenjujemo umjetnički dojam opozicije. U zemlji (zemlji zato što više nije država, a društvo nije postala) u kojoj je vlast otvoreno kršila izborne zakone (što je narodni poslanik i javno priznao!) a Gradska izborna komisija odbacila sve podnijete prigovore – neke odmah, neke tek pošto ih je Upravni sud vratio na razmatranje, ali sve listom bez čitanja iako su dokazi o izvršenim krivičnim djelima – vlast nam nameće da raspravljamo o tome da li drugoplasirani na izborima ima prava da na svoju konferenciju za medije ne pusti one za koje iskustveno pretpostavlja da će praviti incidente. Stvarno? To je dokaz nepoštovanja slobode medija?
U zemlji u kojoj je gotovo sve neregularno, u kojoj su čak i ekonomisti na biznis forumu jednoglasno zaključili da privrednog rasta nema bez vladavine prava (dakle, ne pravo vladara nego vladavina prava!), u zemlji u kojoj se ilegalno zida, a legalno krade, u kojoj se ne rješavaju ni medijski najzastupljeniji slučajevi – pitanje od državnog značaja je: ko je spustio regler i zašto je tim utišavanjem predstavnik vlasti,,pokušan da bude predstavljen kao neko ko je nepristojan”? Stvarno? To je dokaz opstrukcije vlasti? To, a ne vlast koja je uzurpirala vlast?
U zemlji u kojoj haraju dvije zaraze: malih boginja i malih bogova i ne zna se koja će nam od njih prije doći glave, u kojoj se Ministarstvo pravde hvali podrškom ustavnim reformama koje je dobilo od udruženja pekara, frizera, dunđera (a nije dobilo od sudijskih i tužilačkih udruženja!), u zemlji u kojoj ministar policije na pitanje o rušenju ustavnog poretka u Savamali odgovara da je narod svoju volju (volju da policija ne štiti javni red i poredak?) pokazao na izborima (čime je narod valjda proglasio i aboliciju i opštu amnestiju za vlast, što je dodatno strašno kad znamo kako se ta,,narodna volja” utjeruje u glasačke kutije) odgovornost bi mogao da snosi samo jedan čovjek. Ne, ne taj čovjek, nego ministar za rad koji je svojom osmomartovskom,,čestitkom” izvrijeđao žene. Stvarno? A čovjek je samo, u želji da se dodvori, nasumice odabrao pjesnika čije prezime zvuči skoro pa kao predsjednikovo.Peščanik.net