-Piše: Milan Mišić

Sergej Skripalj (66) i njegova ćerka Julija (33) već dvije nedjelje se bore za život u jednoj britanskoj bolnici, poslije trovanja,,novičokom”, gasom koji uništava nervni sistem. Ovo danas svugdje zabranjeno oružje proizvedeno je na vrhuncu Hladnog rata u Sovjetskom Savezu, a njegovo uništenje (oko 40 tona) svojevremeno je verifikovano od strane Organizacije za zabranu hemijskog oružja, koja blisko sarađuje sa Ujedinjenim nacijama.
Sergej Skripalj je bio profesionalni sovjetski (i potom ruski) špijun koga je, dok je u odijelu diplomate službovao u Španiji, zavrbovala britanska tajna služba MI6. Dvostruki agent je postao za pare: kako piše londonski,,Tajms”, dobijao je,,siću”: 5.000 dolara po informaciji, a samo u jednoj prilici vanredno mu je isplaćeno 10.000.
Njegov glavni poslodavac, vojna obavještajna služba Rusije (GRU) provalila ga je 2004, poslije čega je osuđen na 13 godina robije. Odslužio je samo četiri, jer je 2010, u trostrukoj razmjeni uhvaćenih špijuna između Britanije, Rusije i Amerike, oslobođen, dobio britansko državljanstvo i penziju i naselio se u Solzberiju, oko 140 kilometara jugozapadno od Londona.
Nije promijenio ime, a misterija je da li je bio samo dokoni penzioner, s obzirom na njegova česta,,poslovna” putovanja u London i drugdje, gdje je navodno posjećivao rusku ambasadu, ali i sastajao se sa svojim MI6 nadzornikom.
Atentat na Skripalja (ćerka, koja živi u Moskvi i koja je bila u vikend posjeti ocu, po svemu sudeći je samo kolateralna šteta) koji se dogodio 4.marta, u središtu je najvećeg špijunskog, bezbjednosnog i političkog zapleta od završetka Hladnog rata. Ovaj čin je okarakterisan i kao,,napad na jednu članicu NATO-a” i povod je za zbijanje redova zapadne alijanse protiv Rusije.
Pošto Rusija nije ispunila britanski ultimatum da dokaže da nije organizator atentata ili prizna da nije dobro čuvala eventualno zaostale zalihe,,novičoka”, iz Londona je protjerano 23 ruskih diplomata (za koje se tvrdi da su zapravo obavještajci), prekinuti su svi kontakti na visokom nivou, uz paket dodatnih mjera, što je odnose dviju zemalja dovelo na ivicu pucanja.
Iz Moskve je opovrgnuto da je napad na Skripalja bio ruski,,državni posao”, tvrdi se da je to,,britanski cirkus”, a na protjerivanje diplomata prva reakcija bila je da se,,temperatura međusobnih odnosa ohladila za 23 stepena”, uz sarkastičan komentar da to,,Rusima ne smeta jer su naviknuti na hladnoću”.
Solidarnost, zasad samo na riječima, pokazali su glavni britanski saveznici: SAD, Francuska i Njemačka. Ruske recipročne mjere se još čekaju, a javnost je zatrpana lavinom spekulacija oko ovog prilično morbidnog događaja.
Pritom su dokazi da je ovo djelo Rusije, odnosno nešto što je naredio predsjednik Putin, samo posredni. Kao prvo, postoji presedan: na sličan način (upotrijebljena je supstanca radioaktivnog plutonijuma) u Londonu je 2006. likvidiran bivši potpukovnik KGB-a Aleksandar Litvinjenko.
Drugo,,,noviček” je tobože mogao da potekne samo iz Rusije i upotrebu je mogao da odobri samo Putin.
Ali, ako je cilj bio da se likvidira Skripalj, zašto je to učinjeno na najkomplikovaniji način, upotrebom oružja na kojem je vizit-karta ruske države?
Zašto je ubijen baš sada, pošto u Britaniji živi već osam godina? Da li se ponovo latio svog starog posla? Da li su zapravo htjeli da ga likvidiraju Britanci, kako bi rasplamsali rusofobiju i ojačali poziciju premijerke Mej? Nije li ovo smjeli Putinov izazov Britaniji i želja da se pokaže nova moć Rusije? Da li je Putinu bilo potrebno da, povodom današnjih predsjedničkih izbora, zbog novostvorene spoljne prijetnje, zbije redove Rusa oko sebe i osigura ubjedljiviju pobjedu nego što bi ona inače bila? Ili je ovo opomena svim izdajnicima neprijateljima i protivnicima Rusije da nijesu bezbjedni od njene odmazde, ma gdje da su?
Možda je u pitanju i poruka ruskoj emigraciji u Londonu, gdje je utočište našlo više od 400 oligarha koji su bogatstvo stekli u ruskoj verziji pljačkaške privatizacije. Ili su u pitanju neki računi iz sfere u kojoj se pripliću poslovi država i mafija?
Ponuda odgovora je velika, a izbor mali. Deficit je samo u uzdržanosti, koju je zasad jedini pokazao vođa laburista, britanske opozicije Džeremi Korbin, apelima da se u konflikt ne ulazi bez neporecivih dokaza.
Ponegdje se podsjeća i na slučajeve ratova sa Irakom i Libijom: na način kako se danas za atentat na Skripalja optužuje Putin, optuživani su Sadam Husein i Muamer Gadafi, koji su napadnuti i potom likvidirani na osnovu fabrikovanih obavještajnih procjena.
Možda ćemo sve odgovore jednog dana saznati, a možda i nećemo. Kako god bilo, atentat na Sergeja Skripalja je nešto mnogo veće i mnogo opasnije od zapleta aktera drugog najstarijeg zanata.
(Autor je bivši
glavni i odgovorni
urednik,, Politike‘‘)