- Autor: Dejan Ilić

„Želim da pozovem sve građane u Srbiji da dođu i vide koliko je lijepo“ – to je ukratko politički program tekućeg režima. Sažeo ga je i precizno iznio sam Vučić, kada je u subotu svečano otvorio jednu stambenu zgradu u Beogradu (na vodi). Šta je tačno lijepo, ostalo je neizgovoreno. Možemo da nagađamo na šta se mislilo – na fasadu, ili na hodnike i zajedničke prostorije (bazen i teretanu) u zgradi, ili na stanove, ili na okolinu, ili na pogled s prozora i terase… Dalje već možemo da zamislimo: svakog jutra na ulazu u zgradu okuplja se grupa radoznalih žitelja Srbije voljnih da uživaju u ljepoti. Dočeka ih vodič (recimo upravitelj zgrade ili Vučić lično) i zajedno kreću u obilazak. Bućnu se u bazenu, provježbaju u teretani, a onda krenu u individualne posjete po stanovima da bace pogled s terase ili prozora. Na kraju ture, na rastanku, ljubazni vodič ili Vučić sâm pozdravljaju ih riječima – vi ovako nikada nećete živjeti, ali ste barem vidjeli koliko je lijepo.
U pristojnim zemljama to se ne radi. U pristojnim zemljama legitimni predstavnici građana ili naroda (tamo su građani i narod sinonimi) otvaraju škole, aerodrome, puteve, bolnice… – objekte, dakle, važne za zajedničko dobro žitelja tih (srećnijih) zemalja. Nigdje legitimni predstavnici naroda ne otvaraju ni fabrike ni stambene zgrade, ako su fabrike privatne, a stanovi nijesu socijalni. Jer, nema dobrog razloga da osobe koje se staraju za zajedničko dobro pozivaju građane da slave realizaciju nečijih privatnih interesa (koliko god da su ti interesi legitimni i u drugom ili trećem koraku zaista važni i za opšte dobro). Nekada su se ovdje svečano otvarale fabrike jer su bile u takozvanoj društvenoj svojini: ceremonijom otvaranja simbolično se stavljalo na znanje da one (navodno) pripadaju svima, to jest sâmom (radnom) narodu. Kada pak Vučić otvara privatne fabrike i stambene zgrade, to samo pokazuje koliko je ova zemlja postala jadna, a tekuća vlast nesposobna da stvori uslove da žitelji Srbije pristojno žive i rade.
Kako je pozvao žitelje Srbije da dođu i vide koliko je lijepo u Beogradu (na vodi), Vučić bi svaki put kada otvori neki privatni pogon mogao da pozove ljude da dođu i vide kako to izgleda kada neko ima posao i radi. Mogao bi režim da osnuje i turističku agenciju koja bi vodila ljude da im pokaže kako bi život mogao da izgleda. To bi bio poslednji korak u realizaciji političkog programa klike na vlasti: nikada nećete živjeti pristojno, ali možete da gledate – to je Vučićeva poruka građanima Srbije.
Prvim stanarima svečano otvorene stambene zgrade Vučić je obećao i šampanjac. Nije bilo dovoljno što su zbog njihovog stana nekim drugim ljudima nelegalno srušene kuće; nije bilo dovoljno što je zbog privatnih interesa investitora i vlasnika stanova u toj stambenoj zgradi izmještena glavna željeznička stanica i raštrkana širom Beograda u još nedovršene stanične zgrade; uz sve to, predsjednik države lično će im poslati i šampanjac. Manje srećni žitelji jednog drugog naselja u Beogradu umjesto šampanjca su od vlasti dobili crkvenu brvnaru. Ne vjerujem da je tim ljudima ikada palo na pamet da od Vučića očekuju šampanjac, ali se vjerovatno nijesu nadali ni brvnari, makar ona bila i pravoslavna. Na njihovo negodovanje, Vučić odgovara – ako vam dosadi pogled na brvnaru, uvijek možete da se spustite na Savu i vidite koliko je lijepo. Nama pak ostaje da se pitamo u čemu je razlika između žitelja dva naselja, pa jedni dobiju šampanjac, a drugi šikaniranje.
Peščanik.net