Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Zaboravili i priključne puteve za petlje na Veruši i Mateševu * Vukotića traže i zbog utaje poreza * Nezakonito pratili advokata i njegovu porodicu * Izgorele kuća i farma, vjetar nosio stabla * Putin šalje Asadu S-300 * Nebesku za „leteću“ Srbiju * Ilustracija sreće
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 25-09-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Tanja Fajon, poslanik u Evropskom parlamentu:
– Pobjeda ekstremne desnice u Evropskom parlamentu mogla bi zaustaviti proširenje EU.

Vic Dana :)

Vozio se Podgoričanin avionom. Ispred njega sjedi Njemac sa šeširom. Zapali se Njemcu šešir. Kaže mu Podgoričanin:
– Gori ti šešir, jado.
– Vas – pita Njemac.
– A nije vas no po` njega.
Vozač, uz veliki napor, vozi kola po gustoj magli. U jednom trenutku osjeti snažan udar u zadnji dio kola. Iz kola, koja su ga udarila, izlazi ljutit vozač i počinje da se dere na sav glas:
– Jeste li Vi normalni, kako to vozite? Zašto kočite tako naglo?
– Da ja prvo pitam Vas Gospodine, šta Vi tražite u mojoj garaži, da nećete možda da se i Vi parkirate?







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav - datum: 2018-09-24 ZIDANJE SKADRA
Jugoslavija kao izbor Samo su Srbi u Kraljevini Srbiji imali demokratiju, demokratske ustanove i decenijama postojeću javnost i elitu koji su mogli da zajednički zaključe da je veliko, jugoslovensko ujedinjenje najbolje rješenje za srpski i druge jugoslovenske narode
Dan - novi portal
- Pi­še: Če­do­mir An­tić

Prije stotinu godina nastala je prva jugoslovenska država. Stogodišnjica početka njenog stvaranja otvara temu da li je riječ o izboru ili o nametnutom rješenju. Ovo pitanje je i danas živa politička dilema koja opterećuje mnoge balkanske države. Čuli smo, tokom protekle četiri godine, koliko i kako o tome misli Milo Đukanović i kakav je stav njegovog režima koji suštinski predstavlja državu Crnu Goru.
Jugoslovenska država se, to danas posle stotinu godina od njenog nastanka i nakon bezmalo tri decenije od konca njenog sedamdeset četiri godine dugotrajnog postojanja, pokazala kao „inkubator“ nacija. Svako je u Jugoslaviji ponešto dobio. Slovenija, Makedonija, albansko Kosovo-UNMIK, pa i Hrvatska dobili su državnost, granice, ustanove, generacije školovane elite, zaštitu... Sve pobrojano u drugim prilikama i uslovima nikako ne bi mogli da zamijene nečim boljim, posebno ne u nemirnoj i opasnoj Evropi 20. vijeka. Crna Gora je dobila državnu stabilnost, oslobodila se Metohije (koja u vrijeme kada je ušla u njen sastav više nije bila manastirska pokrajina u srcu srpskog carstva, već stoljećima ognjište arbanaških ustanaka), dobila Boku i udvostručila primorje, podršku razvoju u najteže vrijeme - osamdesetih. U krajnjoj liniji, čak i ova sadašnja politika, i druga najveća pomoć SAD po glavi stanovnika na svijetu od prije dvadeset godina, ni opšta podrška nezavisnosti – ne bi bili mogući bez Jugolavije i Srbije koja je braneći jugoslovenstvo, ostatke komunizma i jedan režim postala parija Evrope.
Čak i Srbija je, i kad uzmemo u obzir da je zauvijek izgubila mučeničke krajeve Srpske Krajine - Sjevernu Dalmaciju, Južnu Liku, Kordun, Baniju, obje Slavonije, Zapadni Srem i Baranju – te polovinu Bosanske Krajine, Ozren, Neretvu i gotovo čitavo Sarajevo- nešto dobila. Dobila je nešto čak i kad imamo u vidu decenijsko zatiranje srpstva u Crnoj Gori i Makedoniji, nasilno otimanje Kosova i Metohije, gdje se trenutno spremaju da nam obesprave narod i oduzmu svete manastire. Ima li šta vrednije od istine o našem mjestu u svijetu, međunarodnim odnosima, principima nacionalne integracije i odnosa sa drugim nacijama, naročito onim koje su nastale iz srpskog naroda – a to smo dobili. Mogli smo da naučimo i sve o eshatološkim i utopijskim ideologijama od komunističke do evroatlantske. Konačno, bez obzira na sve, odbranili smo državu. A mogli smo da postanemo evropski Kurdistan. Priključili otadžbini Srem, Banat i Bačku, omogućili našoj braći u Srpskoj samostalnost. U Crnoj Gori i u Makedoniji dobili smo priliku. Šta s njom radimo, nije samo stvar velikih i silnih.
Jugoslavija nije bila izbor njenih naroda. Samo su Srbi u Kraljevini Srbiji imali demokratiju, demokratske ustanove i decenijama postojeću javnost i elitu koji su mogli da zajednički zaključe da je veliko, jugoslovensko ujedinjenje najbolje rješenje za srpski i druge jugoslovenske narode. Srpski poslanici su ovo potvrđivali u više prilika 1914, 1917. i 1918. godine. Naivni u uvjerenju da će s novom državom nastati i Jugosloveni - baš kao što su se poslije 1860. u ujedinjenoj Italiji pojavili Italijani, a nakon 1871. u Drugom rajhu – Njemci. Uplašeni sukoba kakvi su poslije 1878. nastali sa Bugarskom oko Makedonije i željni da se velikom državom i nacijom odbrane od gramzivih i grabežljivih velikih sila, oni su u Nišu, na Krfu i u Ženevi pokazali da su spremni na svaki ustupak. Poslije pobjede, uglavnom su se držali starih iskustava iz predratne Srbije. Veliki jugoslovenski istoričar Vaso Čubrilović rekao je kako u jugoslovenskoj monarhiji nije bilo ni srpske hegemonije ni eksploatacije drugih naroda. Nije Srbija, tvrdio je, imala za to kapacitete, ni činovništvo, ni snagu, ni tradicije. Bilo je, kako je rekao, grešaka i „brljanja“. Drugi narodi su svoj stav mogli da kažu tek kada su dobili demokratiju, poslije prvih opštih izbora u Kraljevini SHS novembra 1920. godine. Tada je postalo jasno da je većina Hrvata i Slovenaca odana politici Katoličke crkve i politici socijalnog i nacionalnog radikalizma koji Jugoslaviju može da trpi samo privremeno i u funkciji neke partikularne koristi.
Kada su srpske trupe, pozdravljene od oduševljenog naroda koji je kao alternativu vidio samo i jedino tuđinsku vlast, došle u Temišvar, Arad, do Maribora, Ljubljane, Rijeke, zakasnile u Zadar, odbranile Split, upšle u Budvu, pa u Boku- postavilo se pitanje budućnosti. Jugoslovenski odbor, u Parizu i Londonu, ugledna ustanova bez podrške naroda u bivšoj Habsburškoj monarhiji, tražio je da nastanu dvije, konfederativnim vezama povezane, ravnopravne države: Srbija (u čiji bi sastav ušla i Crna Gora) i država SHS (sve jugoslovenske zemlje koje su se nalazile u Austrougarskoj). Spoljne opasnosti i unutrašnje rasulo učili su da ujedinjenje bude izvršeno po željama srpske vlade, a Ustav donesen u skladu sa težnjama koalicije nastale oko srpskih stranaka.
To se istorijski pokazalo čak i kratkoročno neodrživim. Ali, koliko se danas razlikuje odnos vlade i relativne većine prema obespravljenom srpskom narodu u Crnoj Gori? Jugoslovenska država je grešku ispravila i dala drugim narodima mnogo najprije 1939. a zatim 1946, 1963, 1974, 1992. i 2003. godine. Srbi danas traže samo ravnopravnost i demokratiju. Gdje bi danas bila Jugoslavija da su svi samo to željeli?
(Autor je istoričar i docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"