-Piše: Ilija R. Miljanić

Krštenje je najradosniji praznik ovozemaljske ljudske sudbine koja doživljava „naznačenja” u nebeskom carstvu gdje gospodari Spasitelj čitavog svijeta. Prepravljati Njegoševa znamenja presedan je koji se ni u snu nije mogao desiti u vremenima slavne crnogorske istorije, kada se dostojanstveno čuvalo: Kosovski zavjet, Miroslavljevo jevanđelje, jezik Vuka Karadžića i biblija crnogorskog naroda- „Gorski vijenac‘‘ vječnog, a sada oskrnavljenog; pjesnika, filozofa i vladike.
Stari Rim je ultimativno podijelio hrišćanstvo, radi zaštite osvajačkih loža iz diktatorske prošlosti. Predsjednik Montenegra je upodobio san Ilira i Kelta i zazvonio na zvona katoličke stolice usred Vatikana. U horu kod rimolatoličke crkve falili su veliki prijatelji nove države međuvjerskog i međuetničkog sklada s ciljem da se protjeraju i pomontenegrine preostali Srbi kao u „bratskoj” NDH? Nadalje, cilj je da se ispljuva prestonica pravoslavlja Rusija koja je glavni kočničar unijatskih jeresi koje dominiraju diljem Ukrajine, Gruzije, Moldavije, Makedonije i neizostavnog Montenegra.
Narod ponegdje još šuška i pita se: pobogu ljudi, šta se ovo dešava?Velika je šteta što evroatlantskom prijemu u Svetoj stolici nijesu prisustovali: Svetozar Marović, stari posjetilac Svete stolice, sabrat Igor Lukšić, Stipe Mesić, Hašim Tači, Kolinda Grabar Kitarović, Bil Klinton sa suprugom Hilari, Tereza Mej i svi drugi vječni prijatelji novog Montenegra. Bolje da su se svi okupili i dogovorili da prethodno upoznaju vjerski turizam u Montenegru: uz strune srpskijeh gusalah, skorup sa Sinjajevine, jegulje iz Bojane, jagnjetinu sa Tupana, jarčetinu iz Somine i fine škije iz grada Skadra. Upravo ovakve promocije bi znatno ojačale turizam na crnogorskom Jadranu i planinama a još kad se pusti u rad auto-strada od Bara do Boljara biće berićeta i za svetu i presvetu stolicu u Vatikanu. Ako bude falilo novacax za završne radove auto-strade, velika je šansa da Vlada Montenegra profitira od nepoštavalaca himne Sekule Drljevića, naravno svjedoka neće faliti. Vlada planira da uvede dva svjedoka prvo za neposlušne koji odbijau da odstoje na himni... Zatim će tražiti razne svjedoke za sve vrste zapaljivih priča, koje bi mogle da remete multispavaonice NATO emisara i drugih okupacionih miljenika, a sve da se sačuva multisklad upropaštenog crnogorskog naroda za buduća vremena. Predsjednik Montenegra se pohvalio „velikim blagom” nestanka pravoslavlja u Montenegru.
Zamislite umiljatu, duhovnu i tradicionalnu izjavu poslušnika briselske i vatikanske lože, vladaoca Montenegra, da Sveta stolica s nemjerljivim moralnim i duhovnim autoritetom doprinosi rješavanju političkih problema?! Tokom razgovara o ikoni Bogorodice Filermose prvo je trebalo pričati o krađi safira koji do danas nijesu pronađeni, a krađa se najvjerovatnije dogodila u vrijeme postkomunističke ere proletarijata.
Šta će da uradi prestonica i vladaoci s NATO paktom ako se zatraži mišljenje ko ima pravo na dalja čuvanja velikih relikvija koje su možda samo trenutno u Montenegru?
U vremenima koja dolaze doći će se do raspleta, ko će biti taj ko ima pravo na čuvanje izuzetno skupocjenih relikvija čitavog hrišćanstava i mnogo šire. Pravo prestonice i Reda je da razmišljaju o kutiji „Mona Lize”, ali i drugi veliki narodi imaju pravo da progovore...Upravo oni koji su čuvali relikvije najduže i najbolje, a gdje prvenstveno spadaju Malteški vitezovi, braća Rusi i braća Srbi..
Ako neko u Montenegru hoće istinu o relikvijama, treba da zna osnovne napomene, a tiču se sledećeg: relikvije su vjekovima čuvali vitezovi Malteškog reda; predate su na čuvanje ruskom caru Pavlu Prvom Romanovu nakon protjerivanja malteških vitezova sa Malte od strane Napoleona. Svetinje se dalje poklanjaju Aleksandru Karađorđeviću 1932.
U manastir Ostrog donio ih je mladi kralj Petar II Karađorđević, koji je napustio zemlju zbog Titovog zuluma. Od 1952. do 1978. preuzima ih tajna Brozova milicija, koja vraća česticu Časnog krsta i desnu ruku Svetog Jovana Krstitelja u Cetinjski manastir, a Filermosa je značajno oskrnavljena završila u muzeju u prestonici. Braća Rusi, nepoželjna u Montenegriji, čuvala su tri Relikvije više od 120 godina, ali bez skrnavljenja...
Na kraju se postavlja pitanje ko ima preče pravo da razvija vjerski turizam na svetim relikvijama osim prestonice? Vladaoce Montenegra koji baštine ateističku školu, interusuje samo zarada od posjetilaca-turista i zato se neće libiti da uzmu sve svetinje u ekonomske svrhe, samo da se puni privatna banka privatne države.
Narode Montenegra, uživajte i nadajte se povećanju penzija zahvaljujući prihodu od vjerskog turizma, jer presušuju „kace” punomasne džabane od društvene nenarodne imovine koja je doživjela brodolom i oluju.
Doba koja dolaze donijeće poslednje iskušenje za svakog vjerujućeg čovjeka.