-Autor: Tom McCarthy

SAD su se u poslednje vrijeme našle u kovitlacu lažne invazije migranata, uspjeha demokrata na izborima i predsjednikovih napada na rezultate tih izbora. Onda je slijedilo imenovanje poslušnika za državnog tužioca, fijasko na memorijalnom skupu povodom Prvog svjetskog rata u Parizu i montirani video snimak kojim je Bijela kuća htjela da opravda ućutkivanje reportera Si-En-Ena.
U izvjesnom smislu nije bitno kojoj ideologiji Donald Tramp pripada, koju etiketu će dobiti od istoriografije, ali već sada je jasno da u ubrzanoj bujici savremene istorije Amerika jedva da vesla. Zašto je tako raspravljaćemo kada se i ako se dokopamo obale. Pritom mnogi ozbiljni komentatori ne oklijevaju da Trampa opišu najtežim riječima kao što su fašizam i autoritarizam.
Mnogi se pitaju da li su najnoviji predsjednikovi problematični postupci, na primjer predlog raspisivanja novih izbora nakon inače sasvim regularnog glasanja – prekoračenje granice na putu ka autoritarizmu i razaranju američke demokratije. Odgovor koji smo dobili iz razgovora sa istoričarima koji se bave fašizmom je da je njegova retorika zaista žestoka, ali i da je reakcija na nju ponekad pretjerana.
Rut Ben-Giat, profesorka istorije na Njujorškom univerzitetu i stručnjak za fašizam, tvrdi da su nedavni pokušaji Trampa da sabotira izborne rezultate u Arizoni i na Floridi imali dva cilja. Predsjednik je prije svega testirao svoje mogućnosti za manipulaciju izbornim rezultatima, ali se istovremeno radilo i o „autoritarnom pokušaju da se dovede u pitanje realnost u kojoj živimo. Autoritarac želi da prestanemo da vjerujemo svojim ušima i očima, onome što čitamo i što vidimo, kako bismo što više zavisili od njega. Stvarnost je ono što ja kažem da jeste. Zato je veoma opasno to što se on okomio na najvažniji parametar demokratije, a to su slobodni i fer izbori.“
U svojoj knjizi „How fascism works: The politics of us and them/Kako radi fašizam: politika mi i oni“ Džejson Stenli, profesor filozofije sa Jejla, opisuje kako se fašistički pokreti po pravilu oslanjaju na mit o ruralnoj čistoti nasuprot urbanoj izopačenosti, podjelu koja je produbljena u Trampovoj Americi, što se jasno pokazalo na poslednjim izborima. „Predsjednik sve agresivnije insistira na vrlo zastrašujućoj politici, koja proizvodi ruralno-urbanu podjelu i koja se obraća čestitim glasačima u ruralnim područjima i kod njih izaziva neku vrstu panike i straha od nepostojećih prijetnji“. Stenli takođe primjećuje kako je Tramp posle izbora praktično prestao da pominje „invaziju“ migranata. „To je zastrašujuće i taj zamajac se teško vraća unazad. Tramp ima sve vjernije pristalice koji žive u sve većem egzistencijalnom strahu od drugih i drugačijih.“
Dejvid Najvert, dopisnik Južnjačkog pravnog centra za siromašne, čija nova knjiga govori o „porastu radikalne desnice u Trampovoj eri“, izjavio je da su Trampovi autoritarni porivi bili jasno vidljivi na konferenciji za novinare posle poslednjih izbora, na kojoj se reporter Si-En-Ena Džim Akosta sukobio sa predsjednikom, da bi mu nakon toga bila oduzeta akreditacija. „Zaštitni znak njegovog mandata,“ tvitovao je Najvert, su „tvrdnje da je njegova verzija realnosti jedina legitimna i da su sve ostale lažne… On produbljuje jaz između ljudi kako bi svoje pristalice što više vezao za sebe.“
Povodom ubjedljivog argumenta urednika bloga „Loufer” („Lawfare”) Bendžamina Vitesa, kao i nekih drugih autora, Najvert je ukazao da Tramp stvara „projektovani haos… po ugledu na obrazac koji su postavili raniji autoritarci tokom istorije: izazivanje nemira kako bi se proizvela tolika količina neizvjesnosti da njegove rigidne pozicije dobijaju opšti konsenzus.“
Dugačak je spisak skorašnjih Trampovih kršenja zakona i pravila uperenih protiv dobrobiti liberalne demokratije u Sjedinjenim Državama. Prije ovih izbora održao je niz mitinga punih izliva bijesa, na kojima je opoziciju prikazao kao skup dehumanizovanih bitangi, izjavama poput ove: „Poznato vam je da radikalne demokrate žele da gurnu našu zemlju u košmar političke blokade, siromaštva i haosa. Oni žele da nam nametnu socijalizam, da nas pretvore u drugu Venecuelu, da otvore naše granice za smrtonosne droge i nemilosrdne kriminalne bande.“
Kada su te iste demokrate osvojile većinu u Predstavničkom domu, Tramp je upozorio da će zauzeti „ratnički stav“ ako se protiv njega pokrene istraga, a potom je državnog tužioca Džefa Sešonsa zamijenio bivšim američkim advokatom Matom Vitakerom, koji je u svojim TV nastupima javno izražavao sektašku odanost Trampu i trampizmu i tako se preporučivao za posao. Kada su mediji kritikovali ovaj potez, Tramp je prešao u napad i rekao Ebi Filip sa Si-En-Ena da „pita mnogo glupih pitanja“. To se desilo dan nakon što je jednu drugu afroameričku novinarku optužio da je postavila „rasističko pitanje“, na konferenciji za novinare na kojoj je inače napravio predstavu tako što je grdio sve prisutne novinare.
Profesorka Ben-Giat nam objašnjava: „Vladari skloni autokratiji žele da mi osjetimo snagu njihove moći, da su oni nesalomivi, jaki, zastrašujući. Oni žele da se mi uplašimo i pomislimo da je njihov trijumf konačan“. Ali ona kaže da su u Trampovim javnim nastupima posle izbora na polovini mandata vidljive pukotine. „Oni pucaju pod pritiskom, jer navodni moćnici su zapravo vrlo slabi ljudi… On je dugo prijetio novinarima da će im onemogućiti pristup svojim konferencijama za novinare, a onda je to učinio istaknutom novinaru koji mu se najviše suprotstavio. Činjenica da je baš sada otišao korak dalje govori vam o njegovom poljuljanom psihičkom stanju.“
Profesor Stenli, čiji su roditelji došli u SAD kao izbjeglice, majka iz istočne Poljske, a otac iz Berlina, ukazuje da se „suština Trampove lične ideologije“ uklapa u fašističku matricu. „Fašizam se zasniva na lojalnosti prema naciji, prema svojim saveznicima i prijateljima; na moći nasuprot istini.“
Odbacivanje Trampa na izborima na sredini mandata, kaže Ben-Giat, najjači je kontra-argument Trampovoj tvrdnji o njegovoj nespornoj moći. „Treba pažljivo razmotriti ove vidne indikatore autoritarnosti i na njih odgovoriti činjenicama, snagom svojih uvjerenja i izlaskom na izbore. Tramp pokušava da nas ubijedi da glasanje nema smisla, da treba da odustanemo. Autoritarci uvijek šire beznađe, oni žele da nas depolitizuju i da nas uvjere da je svaki otpor uzaludan.“
Peščanik.net