-Piše: Jovo Pejović

Tumačenje aktuelnih političkih dešavanja u Crnoj Gori nije laka i laička stvar, ma koliko to naizgled jednostavno izgledalo.

Sve ovo što se dešava Crnoj Gori nije trenutna bolest našeg društva. Ovo je slika i prilika jedne pogrešne politike koja se održava brutalnim i siledžijskim metodama uz prećutnu saglasnost Zapada. Prokletstvo savremenog svijeta su đilkoši i glupaci oličeni u nosiocima vlasti koji su interese države i njenih građana podredili ličnim interesima. Oni u svojoj bahatosti nijesu predvidjeli da kad- tad dugovi stižu na naplatu. Toga smo postali svjesni upravo ovih dana kroz međusobne prepiske, prepucavanja i snimke izvršne vlasti i njihovog glavnog sponzora Duška Kneževića. Sami Bog je htio da se posvađaju oko plijena jer drugačije ne bismo saznali kolika je u stvari težina njihovih nepočinstava i koliko se prljavštine nakupilo u vrhu vlasti, bez obzira na to što smo godinama na to upozoravani. Sada je svekolikoj Crnoj Gori jasno kako je ko i s čijim parama kupovao crnogorsku nezavisnost i ulazak u NATO, kao i da je sve rađeno s ciljem da naša država bude privatna, a ne nezavisna i pravno uređena. Konačno su priznali da je sve što se dešavalo u proteklih 30 godina finansirano i kupovano parama kriminalnih grupa, narko- mafije i međunarodne zajednice. I na ovaj način padaju u vodu sve priče o prodaji referenduma od strane opozicije koje su se ciljano od raznih službi plasirale u javnosti da bi se diskreditovale opozicione vođe, a samim tim demoralisali opozicioni glasači. Uostalom zbog ukazivanja na prisutnu korupciju i kriminal, došlo je krajem 90-ih godina prošlog vijeka do razlaza u tada jedinstvenom DPS-u. Pitao me je prije neki dan jedan Podgoričanin da li mi je poznato da postoji neko u vrhu vladajuće koalicije ko nije umiješan u neku od brojnih afera, ko nije kupljen ili ucijenjen imajući na umu činjenicu da se niko ne smije odvažiti da javno pozove ključne aktere ovih skandala na odgovornost. Teško je povjerovati da neko kome je stalo do lične i profesionalne časti ne progovori i ogradi se od glavnih aktera afera koje potresaju Crnu Goru. Međutim, to takođe svjedoči da živimo u državi u kojoj se svaka izgovorena riječ koja nije po volji vlasti kažnjava shodno političkoj težini onog koji je izgovorio. Nekada je s razlogom potencirana izreka „s kim si takav si”... Kako je krenulo neće ostati niko ko se nalazi na nekoj važnoj političkoj funkciji bilo da se radi o predsjedniku, ministrima, gradonačelnicima, sudijama, tužiocima i direktorima, a da nije posredno ili neposredno umiješan u neko krivično djelo. Ono što je nesporno Crnoj Gori je potreban generalni remont u svim sferama društva, a naročito moralni preporod, jer kada u vrhu vlasti nema stida i kada se za sve optužbe i dokaze za kriminal i korupciju ponašaju kao da se to njih ne dotiče, onda će se bez reakcije naroda sve svesti na igru gluvih telefona. U neka ranija vremena počinioci ovih (ne)djela i njihove porodice bi se zatvarali u kuću da ih niko ne vidi. Da se režim nalazi u panici, to se osjeća na svakom koraku, jer više ne znaju procijeniti odakle im prijeti veća opasnost iz sopstvenih redova,sa Zapada ili od svog naroda. Zato se u nedostatku pionirske organizacije sve više pozivaju na podršku nekih mladih kadrova koje su na početku političke karijere spremni potrošiti zarad očuvanja lične vlasti što podsjeća na pisma podrške iz vremena AB revolucije koja su kao nikada do tada stizala starom rukovodstvu koje je, uzgred rečeno, u odnosu na ovo današnje bilo neuporedivo moralnije i poštenije.

---