- Autor: Ljubomir Živkov

Nama je nemoguće ugoditi, rasrdimo se kad država škrtari sa neophodnim, a krivo nam je i kad odriješi kesu, kao što ju je sad kraljevski odriješila za parisku crkvu, ali zašto da ne da jedan milion pogorelcima, kad je dala dva miliona eura za školu u drugoj državi, da ne govorim o drugim doznakama kojima svaka naša demokratski izabrana družina obasipa Republiku Srpsku? Kao što nama naši iz rasejanja šalju koliko mogu eura, pa u njihovu čast često imamo i posebno ministarstvo, jer nam oni dođu kao neka privredna grana, tako i Matica šalje srpskoj braći pomoć u Bosnu, ne zato što oni tamo ne znam kako oskudevaju, niti zato što nama baš toliko pretiče, nego da im ublaži muku što žive izvan granica Srbije, zato kažem, ako su milioni eura prešli preko Drine, što je vlasteli samo uveličalo lokalnu slavu, zašto da se duh dobročinjenja ne ukaže pred čovječanstvom koje motri koliko je ko para dao za jednu od najslavnijih bogomolja?

„Kada je neko u nevolji pokazujete vašu ozbiljnost, koliko ste ozbiljni kao država, tako što makar i simboličnu pomoć usmjerite prema njemu“, rekao je ministar finansija i dodao da je Francuska naš prijatelj.

Iskreno, nisam milionsku pomoć smatrao simboličnom, sve dok me Siniša Mali nije prosvijetlio (ja bio i zaboravio ko mi je ministar finansija, a dobar je ministar onaj koga ne proklinješ svaki drugi dan), čuvar našeg trezora dakle veli da je ovoliki dobrovoljni prilog za obnovu istorijske, vjerske i umjetničke znamenitosti primjer državne politike, to je simbol veličine promjena u Srbiji. Radujte se Francuzi, veselite se vjernici i poklonici umjetnosti što je na vlast došao čovjek koga je Srbima Proviđenje poslalo (according to Njegova Svetost): od Borisa Tadića, pa i od Tome Nikolića, dobili biste depešu sa saučešćem i možda deset hiljada eura, koliko se daje sportistima za svaku medalju.

Država (naša) ne žali novac niti se predomišlja kad nešto smatra dobrom reklamom za sebe, tako smo i sada poslali milion malo zbog naše hrišćanske samilosti, a više zbog primjera i simbola. Kao što šaljemo sliku u svijet, tako šaljemo i novac u Pariz. Ja čak mislim, pošto me jezik i govor olimpijskog plemena zanimaju, da je ministar na taj simbol, simbol veličine promjena, i mislio kad je sumu poslatu crkvenom odboru nazvao simboličnom.

A opet, puno mi je srce što se među ktitorima nalazi i Srbija, što će na obnovljenom krovu i zvoniku negdje biti urezano ili uklesano i naše ime, koje će gledati milijarde turista i onda kad SNS bude predata narodnom i svjetskom zaboravu.

I kao zlopamtilo sam bio podbacio, ostalo mi negdje na periferiji sjećanja da naspram Francuske treba da održavam neku pizmu, a nisam mogao da se sjetim tačno zbog čega, pa su me naši dični tabloidi blagopodsjetili da je upravo na izgoreloj crkvi bio okačen i zloslutno se vijorio mrski barjak lažne države, za šta je Božija kazna oganj poslat u predvečerje Uskrsa, ali naša veličina ogleda se upravo u tome, i utoliko jasnije, što baš poprište grijeha mi opravljamo vlastitim milionom! Mi bismo poslali pomoć i da je buknulo kakvo veće skladište, ali ovo je mnogo svečanije i, što reče gospodin Mali, simboličnije.

Za slavni hram prikupljeno je šesto miliona eura, što se dalo i predvidjeti, ali naš milion meni među njima sija kao zvijezda Danica, istina je da kod nas četirsto hiljada duša svakog dana pomalo gladuje, ali da smo njima podijelili taj milion dobio bi svako dva i po eura, što je cijena iole dobrog sendviča, a to mogu sami da zarade, ako dođu da kliču tamo gdje ih predsjednik i njegovi stranački izvršitelji pozovu, drugo, jedan sendvič ne čini proljeće, pojedeš ga i uveče ti opet krče crijeva, a dobročinstvo učinjeno pred očima svijeta živi zanavijek.

Peščanik.net

---