Piše: Vukić Garo Brajković
Čovjek nikada nema mira, nema spokoja, nema ni u glavi ni s glavom odmora. U svim vremenima danonoćno u sekanju i batrganju nosi se sa sobom i s mukom, koju nosi i u glavi i sa glavom. Mnogo smisli i izmisli, nagradi i sagradi. Napravi prvi opanak i čarapu i prvu košulju, kaput i kapu, i čovjeku je malo i kapa i opanaka. Sagradi čovjek i kuću i malo mu je kuća pa napravi dvoracâ koji dvorac, koje zlomisli, dvorac za zlomisao. Sagradi barku, prepliva vodu, stade nogom na zemlju, stade i na kamen i malo mu i zemlje i kamena. Smišlja i izmišlja i smisli čuda i čudesa i napravi čuda i čudesa. Za čudo da glava ne zna koje je to čudo učinjela i donijela, za zlo svoje, zloglavom radi zloj glavi, zlo. Napravi čovjek mnogo šta i metak - zlometak da ubije i sebe i mnogo što oko sebe. Čovjek napravi i otrov da truje svijet i otrova i sebe. Izmisli čovjek i novac da ima mjeru, a dobi zlomjeru i izgubi sebe, izgubi glavu, svemjeru i nađe se u svenevjeri.
Put i do broja i brojeva nađe i izgubi se u brojanju i prebrojavanju. Dođe čovjek i do slova. Slova pronađe, a onda pogubi i sebe i slovo i slova. Čovjek izmisli i knjigu da ga knjiga krasi i da ljepotu nosi svijetom, svijetu, u srcu krasote. Ali i knjigu iskrivotvori, u krivotvorenju nađe nevolje i stalno ih prizove. 3ato čovjek izgubi sveput, nađe ga prokletstva neput, čovjek izgubi pjevanje, a kuća izgubi temelje u batrganju nemira u praznom očnom polju, izgubi dar, izgubi darodave, u praznom poklopcu glave, uništenje bojevo smjestio u nišane i uputi strijele u čelo svoje glave, juče jedne, danas druge, bez prestanka ubija i krv proliva. Toplo polje vida, od čovjeka je pobjeglo, u rukama zla zemlja se našla, gdje je čovjek danas, gdje će biti sjutra, šta će čovjek za sjutra, gdje će čovjek sjutra, gdje je čovjekovo sjutra. Čovjekovo prokletstvo je na zemlji, bez pravde i nema pravde, ide i nepočinstvo bremena i vremena krivotvorstvo, a nema mjere i vjere, viđeno nedanje. Viđeno vrijeme je u klici sjemena i nađe svenebesja krilo, otvara sjeme pravdom i kod pravde je, a klica je u zemlji, klica je i u vodi. U zemlji klica klija, i u vodi proklija. Čovjek ne može zemlju promijeniti, a ni svijet je ne može probuditi. Uvijek je zemlja, zemlja ovako ili onako.
(Autor je pjesnik)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
