-Piše: dr Blažo Zlopaša


Sloboda je ljudsko pravo iz kojeg izviru sva ostala ljudska prava. Sloboda je temelj od kojeg potiču i na kojem se temelje sve ljudske vrline, a na tim vrlinama stvaraju se lične i društvene vrijednosti. Sloboda je vlasništvo čovjeka kome daje mogućnost da može da misli svojom glavom, da bude svoj i da se u životu, kada se nađe pred važnim životnim pitanjima, orijentiše prema sopstvenoj savjesti, interesima i vrijednostima, i da bira ono što on smatra da je dobro, a odbija ono što mu drugi nameću. To je suština razumnog bića, jer svoju slobodu iznutra vidi kao najvedrije nebo i najbistriju vodu. Sloboda podrazumijeva samosvijest čovjeka kao subjekta koji želi da ima i da sačuva svoj identitet i sve ono što su mu preci ostavili u nasleđe. Sloboda je kad čovjek vjeruje u sebe, a ne u one koji se, radi sitnosopstveničkih interesa, profita i pohlepe odriču vrlina svojih predaka. Očuvanje bilo koje vrste identiteta je moguće u pravnoj i demokratskoj državi ako su svi građani međusobno ravnopravni, a tek tada su i slobodni. Vrijeme je pokazalo da su autokrate i diktatori prvo udarali na identitet, prisilivši čovjeka da ne misli svojom glavom, a gubeći svoj identitet čovjek gubi i slobodu. Ako JA prestajem da budem JA, onda pristajem da budem neko Drugi. Ako MI prestajemo da budemo MI, onda nas prinude da pristajemo da budemo Oni. Čovjek tada izgubi i svoj identitet i slobodu, a gubitak identiteta je i definitivni gubitak slobode. Ako nekome oduzmeš slobodu da misli svojom glavom i ako mu zastrašivanjem onemogućiš da svoja uvjerenja javno iskazuje, on ne gubi slobodu ako je uspio da sačuva svoj identitet... Kad- tad će se osloboditi... Suprotno, onaj koji ostane bez svog identiteta, neće biti svjestan svoje porobljenosti i neće se više boriti da povrati svoju slobodu. Čovjek kojem je stalo do slobode nikad neće pristati na sudbinu koju mu drugi određuju, niti na status roba, bez prava na sopstvena uvjerenja. Svoju slobodu treba da izbori angažovanjem intelektualne snage, očuvanjem dostojanstva, nepristajanjem da bude ono što nije. Čovjek koji i u najtežim okolnostima misli svojom glavom, čuva svoju čast, dostojanstvo i nacionalni identitet, vrline predaka, njegoševski rečeno, imao se rašta i roditi!

Spoljnje porobljavanje, radikalnom brutalnom promjenom identiteta, počev od vjere do odricanja od nacionalne i sopstvene kulturne identitetske tradicije, nigdje u svijetu, tako nehumano nije činjeno nad srpskim narodom kao u NDH! Zar su danas Srbi u Hrvatskoj i na Kosmetu slobodni iako nijesu iza rešetaka!?

Međunarodni praznik rada, 1.maj, u čitavom svijetu slavi se od 1886. godine, kada su radnici u Čikagu tražili osmočasovno radno vrijeme... To je praznik povodom kojeg radnička klasa širom svijeta treba da manifestuje jedinstvo u svojim zahtjevima, čemu smo svjedočili prethodnih dana. Jedino Hrvati slave prvomajsku akciju „Bljesak“ u kojoj su ubijena 283 civila, 57 žena i devetoro djece, 129 se vode kao nestali, a 15.000 građana je protjerano sa vjekovnih ognjišta samo zbog toga što su Srbi! Zar su Srbi koji danas žive u Hrvatskoj na svojim vjekovnim ognjištima slobodni? Njihova duša je iznutra okovana lancima, a tu tenziju neslobode Srba Hrvati će održavati pisanjem novih potjernica, koje premašuju broj onih koji je za nacistima raspisao Međunardni sud u Nirnbergu.

Taj „demokratski trend“ izvršitelja podržava crnogorski režim! Događanja nagovještavaju da taj neljudski virus tragične prošlosti prijeti da zagadi i crnogorsko društvo, da svojim građanima oduzme slobodu iznutra i dovede ih u poziciju roba, čija je duša vezana lancima!

Crnogorske političke kontraverze u prošlosti su bile žestoke. Nesporazumi između djece i roditelja, između braće, rođaka i komšija, odslikavju tragičnu dijalektiku kako onih istorijskih, tako i danas aktuelnih srpsko-crnogorskih apsurda! Tragičnih nesporazuma između oca i sina imamo i u Crnoj Gori i u Srbiji. Primjera radi, na Grahovu, gdje je ideologija izmijenila identitet sina, koji po nalogu te ideologije ubija oca, a da apsurd bude veći, oceubica bude nagrađen kao narodni heroj! U Srbiji djeca Draže Mihailovića, sin i kćerka, prešli su na stranu očevog neprijatelja. Kajanje i saznanje šta im je donio gubitak očevog identiteta osjetili su kad ih je očev ubica spratio na Goli otok!

Bezbroj je primjera koji svjedoče da nikad u Srbiji i Crnoj Gori, pa i u međunarodnim odnosima, nije bilo lako srpski otvoreno i slobodno misliti i pošteno politički odgovorno raditi. Do danas! Da se apsurd prošlosti ponavlja u Crnoj Gori, potvrđuje primjer sa Žabljaka. Jedna žabljačka porodica dugo će pamtiti 16. april ove godine. Tog aprilskog dana, u zoru, bili su u obruču naoružanih ljudi, specijalne policije sa specijalnom opremom i specijalnim vozilima, po rješenju istražnog sudije Osnovnog suda na Žabljaku. Domaćin je od doušnika režima optužen da posjeduje velike količine oružja i municije koje namjerava da upotrijebi u kriminalne svrhe. Vjerovatno da „izvrši“ još jedan „državni udar“! „Stanite, ljudi”, obraća se domaćin koji svaki drugi dan ide na dijalizu u Pljevlja, „šta se to dešeava, to je nesporazum!?“ Pretresli su sva staništa optuženog, njegove vrijedne porodice, čak i na katunu gdje se bavi stočarstvom. Pronašli su u kući samo staru trofejnu lovačku pušku koju mu je otac ostavio! Optuženi je priznao „svoju krivicu“: „Možda je moja krivica, što se ne stidim mog opozicionog djelovanja i nemam namjeru da se mijenjam. Mislim da nećete naći osobu kojoj sam naudio po bilo kom osnovu. Smatram da mi Srbi treba da imamo sva prava i država treba da nas zaštiti, naravno ako smo pravna država jednaka za sve. Uzrok svih ovih problema je „moja krivica“ što s ponosom ističem našu srpsku istoriju, našu srpsku tadiciju, iako ničim ne vrijeđam, niti ugrožavam one koji se drugačije izjašnjavaju. Mi, Srbi u Crnoj Gori, ostaćemo to što su bili naši ponosni preci!”

Poruka i pouka: ne prizivajte tragično vrijeme direktiva Moše Pijade, kada su komunisti u Šavniku ubili 29 ljudi i bacili ih u bunar, a među njima i presjednika opštine, pravnika Mitra Karadžića. S njegovim sinom proveo sam čitao djetinjstvo u Nikšiću, a u mojim sjećanjima čitavo djetinjstvo proveo je u crnoj košulji! Ne dozivajte vrijeme crnih košulja!

---