-Piše: Milan Mišić

Ono što je početkom ove nedjelje saopštio tim od oko 450 naučnika i diplomata pod krovom UN, nije bila prva sumorna slika stanja naše planetarne kuće – te plavo-bijele kugle koja tako lijepo izgleda iz svemira – ali je najpesimističnija od svih pređašnjih.

Taj izvještaj pripreman tri godine ima 1.800 strana, ali se njegova suština može svesti na samo jednu rečenicu: mi prirodu eksploatišemo više nego što je ona u stanju da se obnovi.

Naša vrsta, koja je sebi podredila sve, svojim činjenjem je na ivicu opstanka dovela najmanje milion drugih. Poremećeno je ono što se naziva „biodiverzitet” – biološka raznovrsnost svekolikog živog svijeta na planeti, božjom promisli ili evolucijom međusobno isprepletanog i međuzavisnog.

Naučno-diplomatski konsenzus predstavnika 130 nacija– u kojem je, kao u svakom konsenzusu, puno kompromisa – šokantni je podsjetnik da klimatske promjene nisu jedina prijetnja našoj civilizaciji, već je na djelu i sveopšta destrukcija za koju već pristižu računi za koje se ne zna kako će i čime biti plaćeni, ali je sigurno da će morati da se plate.

Promijenili smo i svojim potrebama podredili tri četvrtine planetarnog kopna, pretvorivši ga u njive, puteve i betonom popločane gradove, što je za posledicu imalo da je od 18. vijeka nestalo 85 odsto vodenih staništa. Najmanje 680 vrsta kičmenjaka je izumrlo u poslednjih 400 godina.

Možda nam je od ovih apstraktnih podataka iz pomenutog izvještaja razumljiviji onaj koji kaže da je nestala i jedna desetina domaćih životinja koje gajimo za sopstvenu prehranu, jer smo se posvetili samo onima sa najvećim komercijalnim potencijalom.

Što će reći da već živimo u drugačijem svijetu od onoga naših djedova i da će se on još drastičnije promijeniti kad naši unuci budu imali svoje unuke.

Tri četvrtine svih rijeka i jezera koristi se za navodnjavanje i industriju. Vodu uzimamo čistu, a vraćamo je zagađenu industrijskim, plastičnim i biološkim otpadom.

Onaj plastični je samo od 1980. povećan za deset puta, dok je kišama isprano vještačko đubrivo stvorilo oko 400 „mrtvih zona” ukupne površine kao Ujedinjeno Kraljevstvo.

Potčinjavanje prirode je bilo neizbježno s obzirom na to da nas je danas 7,7 milijardi (za 1,6 milijardi više nego prije samo dvije decenije), a da će nas do sredine ovog vijeka biti 9,8 milijardi.

Može li planeta da nas izdrži? Teško, ako nastavimo da od prirode samo uzimamo, a ništa joj ne vraćamo.

„Ušli smo u eru rapidnog ubrzavanja nestanka vrsta i suočeni smo sa nepovratnim gubitkom biljnih i životinjskih sorti i njihovih staništa, dok nam istovremeno prijeti zastrašujuće dejstvo klimatskih promjena”, objasnio je suštinu izvještaja britanski naučnik Robert Vatson, koji je predsjedavao pomenutim timom UN.

Da li će se posle ovoga nešto promijeniti, ili će naša civilizacija, ostavši bez vitalnih resursa za svoj opstanak, izvršiti samoubistvo?

Nešto se pomjera: glavni pobunjenici protiv ekološkog statusa-kvo su sve više tinejdžeri, sasvim svjesni toga kakvo im okruženje ostavljamo. Na dnevni red je stavljen i „Zeleni novi dil”, G-8 je ovu temu uvrstio u svoj dnevni red…

Ali ne bih bio optimista u tom pogledu: malo je političara kojima je neko sjutra važnije od opstanka na vlasti danas.

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik,,Politike')

---