- Piše: Milutin Mićović

Kaže mi čovjek kome ovdje neću da kažem ime: nije neshvatljivo, iako je apsurdno – da se Crna Gora brani od crnogorskih Srba – NATO paktom, ali neshvatljivo i apsurdno je da Crna Gora brani NATOod golorukih crnogorskih Srba. Da je Crna Gora jedna sasvim fantasmagorična država, to se sve više potvrđuje. Evo, ne može da živi, ako ne pije krv na pamuk svojim građanima. Ali najviše voli da to radi Srbima. I u tom pokazuje svoju prirodu. Stalno ponavlja da joj Srbi iz Crne Gore zagorčavaju život, ali najviše voli njihovu krv da pije. Je li zato što bolje funkcioniše kao država kad se napije otrovane srpske krvi, ili joj ta, ipak neotrovana krv, vraća elementarno zdravlje?

(Koristim, naravno, metaforički potencijal, frazeologizma: piti krv na pamuk. Kad se kaže da neko nekom pije krv na pamuk, znači da neko nekoga muči konstantno, ali iza kulisa, prikriveno i sistematski. Crnogorska država muči Srbe u Crnoj Gori, sve pod vidom demokratskih standarda, ali tim mjerama urušava njihov identitet svuda i na svakom mjestu, svim „dozvoljenim“ sredstvima.

Nijesmo daleko od uvjerenja da je svaka država pomalo monstrum, da, dozirano, svojim građanima pripija krv na pamuk, pod vidom zahtijevane građanske lojalnosti, gušenja slobode, stvaranja javnog mnjenja koje odgovara političkoj eliti, a na štetu zdravlja građana.

U Crnoj Gori je takav slučaj da je sav državni pritisak usmjeren na razaranje, kažnjavanje i progon srpskog naroda, na čijoj državotvornoj i slobodarskoj ideji stoji istorijska Crna Gora. Ova, neistorijska Crna Gora, stvorena na referendumu 2006, ima za cilj uništavanje osnova istorijske Crne Gore, koja je stvarana za vrijeme Petrovića.

Kad će Crnogorci prestati (hoće li ikad) da podsijecaju sopstveno korijenje, da uništavaju istorijsku Crnu Goru, za račun Amerike i Engleske, čije vlade daju direktna uputstva „nezavisnim“ crnogorskim sudovima?

Epilog prvostepene presude za pokušaj takozvanog „državnog udara“ je elementarno nelogičan, i apsurdan, i samo je slika karikaturalne države. U toj „kriminalnoj“ grupi, najviše su osuđeni oni (nevidljivi Rusi) čije se realno prisustvo u toj priči ne može potvrditi, a oslobođeni su osude, oni koji su bili nosioci te mutne radnje (Saša Sinđelić i fantasmagorični Velimirović, trgovac nevidljivog oružja kojim je trebalo da se izobilno proliva krv crnogorskog naroda pod komandom sitnog kriminalca Saše Sinđelića. Ciljano se udarilo na Srbe, kroz osudu lidera srpskih partija, Andrije Mandića i Milana Kneževića, čija se krivica, po neinventivnim zaključcima državnog suda, sastoji najviše u tome što su htjeli golim rukama da izudaraju moćni NATO, i da ga nokautiraju na pragu Crne Gore, i da onda preuzmu vlast. „Demokratska“ Crna Gora, po zakljucima visokog suda, nije smjela da dozvoli, da najvišeg prijatelja crnogorske vlasti, iako ima obličje aždaje, izudaraju osiljeni srpski lideri nadahnuti pobjedničkim duhom. Tako je nova crnogorska država, koja je iz globalističkog dobrotoljublja rasturila svoje temelje, pred svijetom spasila svoju čast, a uništila svoju srpsku istoriju, koja joj je već bila kamen o vratu, po nalazima stručnjaka iz Stejt departmenta.

Istog časa poslije izricanja prvostepene presude srpskim liderima, oglasili su se taj Stejt department i ambasada Engleske, čestitajući crnogorskim vlastima što su demokratskim sudskim procesom učinili nešto veliko za Ameriku i Englesku, za sav demokratski svijet, kojeg upravo oni drže u ropskoj poslušnosti.

Hvala Crnogorcu, Nebojši Medojeviću, jer mu je, kako reče, u ovom montiranom procesu, i razbraćenju Crne Gore, dužnost i čast da bude sa braćom Srbima.

(Autor je književnik)

---