- Piše: Milutin Mićović
U Crnoj Gori nemoguće je živjeti ako ne nađete svog ispovjednika. Ne da mu ispovijedate svoje grijehe, nego prosto onako, da podijelite misli s nekim. Onaj koji voli sa mnom da priča o teškim i aktuelnim pitanjima kaže mi: „Hoću da poludim od novih marksista, lenjinista, partijskih evnuha, ekstravagantnih transvestita - prosto kao da su svi oko mene poludjeli. Ušao stođavo u ovu čeljad, kuda se god krenem. Komunisti osnivaju „autokefalne crkve“, trgovci oblače mitre i krstove. Čovjek kao da nije živ, ako nije nešto poremećen. Kao da taj poremećaj daje neki šarm, bez kojeg se socijalno ne može funcionisati. Hvatam često sebe da sam već poludio, a onda, kad se nakratko vratim u pamet- kažem: nije ovo ništa. Bilo je toga vazda! A danas ako ne možeš da „prodaš“ malo drogiranog šarma kao da nijesi živ. Zato svi normalni ljudi izgleda kao da nijesu živi. Njih niko ne primjećuje. Normalni, kao da su predviđeni za ne-život, a nenormalni za život. E to je ta tačka, u kojoj hoće da mi proključa mozak. Ponekad osjećem takvu temperaturu u mozgu, kao da može i na ulici da mi eksplodira, da ga hvatam u šake. Zar je sve normalno osuđeno na smrt, a nenormalno na život? Ili je to samo kod nas ovdje u Crnoj Gori, gdje se crnogorče mundijalisti, krste ateisti, vladaju separatisti, gornjaju majmuni, mudruju pogani, državnici popuju, akademici laju i za lajanje dobijaju državne nagrade. Davno sam rekao - kao da je neko ovoj Crnoj Gori ugradio vještački korijen pun maštovitih hemikalija, počupavši prirodni. Kao da je neka moda da se ljudima vade prirodni organi, jer su, po nalazu medicinskih i nacionalnih eksperata, „zasijani mitologijom i teologijom“, a vještački organi omogućavaju sasvim racionalno i očekivano ponašanje od čovjeka. Imati takve ljude dragocjeno je i za državu i za društvo.
Evo, recimo, crnogorska vlada plaća svim dobrovoljcima mijenjanje pola. Zamisli, samo to, i ostani u zdravoj pameti? Kažu - naša država je na dobitku ako ima koji procenat više onih koji hoće da promijene pol. Jer od takvih našu državu nikad neće zaboljeti glava. Ima mnogo onih koji i ne znaju šta će sa svojim polom. Prirodni pol je izvor nesnošljivog iracionalizma, fantazija i megalomanije- utvrdili su crnogorski stručnjaci, koji su bili, o trošku Vlade, na visokim specijalizacijama u Briselu i Vašingtonu. Samo ovdje, citira mi dalje formulacije tih crnogorskih stručnjaka, biološka transformacija proizvodi i onu psihološku i socijalnu. Po tom nalazu, Balkan će opet u krv zaplivati, ako ubrzano ne pređe s prirodnih na vještačke organe. Takvi su potpuno bezopasni, i za državu i za narod, a takvi nam promovišu Crnu Goru, za nove integracije i brže usvajanje modernih standarda. Reci mi, nastavlja moj „ispovjednik“, je li to normalno, ne samo to, nego mi reci, može li čovjek ostati normalan, ako takve priče prihati kao normalne? Nije normalno da je to normalno?! Ako je to normalno, ja nijesam normalan? Ako je to dobro za Crnu Goru, ja ne znam šta je zlo za državu i za narod...“
Neće, vidim, i ne može čovjek da prestane. Iskustvo s takvim ljudima, s takvim stanjem kod ljudi, kazuje mi da moram da izdržim da mi sve do kraja ispričaju. Moram, da ne bi „pukli“, kako se kaže. Je li to jedini „ventil“ u - iz dna poremećenoj Crnoj Gori, pitam se?
(Autor je književnik)