- Piše: dr Blažo Zlopaša

Kad je napadnuta Jugoslavija, major JNA, Žabljačanin Veselin Šljivančanin, odgovarajući na pitanja izaslanika međunarodne zajednice u Vukovaru, skresao mu je u lice: „Ovo je moja zemalja. Ovdje je rat. Ako vas, gospodine zanimaju druge stvari, samo ranjenici na drugoj strani, a ne zanima vas što ovdje ginu moji vojnici od 18 do 20 godina, a to su sve moja djeca, onda vi niste dobrodošao čovjek! Doveli su ih ovdje da ginu. Zašto? To pitajte one koji su nas poslali tamo, a ne mene!?“

Ovaj časni oficir objašnjavao je da izvršava ustavnu obavezu- brani svoju državu i oficirsku čast. Stasiti, hrabri i moralni Durmitorac, u ratu koji mu je nametnut, nastavio je herojski put Durmitorca Božidara Žugića, s razlikom što je Veselin dao svečanu obavezu da će braniti ustavni poredak Jugoslavije, a Božidar je položio zakletvu kralju i otadžbini. Major Šljivančanin, kazao je novinariima da pitaju njegovog vrhovnog komadanta zašto ga je poslao na Vukovar i naglasio: „Po važećem Ustavu, moj vrhovni komadant je Stipe Mesić!“

Istovremeno sličnu izjavu daje i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović: „Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena. Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, a granice s Hrvatskom povući pravednije i logičnije nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo. Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat- i ima ga! Ne može se mahati grančicom mira dokle se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dokle im se pale kuće i uništavaju imanja, samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom već mobilizacijom. Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko! Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode, kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma. Još ću vam samo ovo reći: „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva.“(Pobjeda, 3. i 22. oktobra 1991.)

Izjavama dvojice Crnogoraca, bivših članova SKJ, ne može se osporiti nijedna izrečena patriotska riječ. Međutim, vrijeme i geopolitička kretanja učinili su da im se putevi dijametralno raziđu. Po završetku građanskog rata u Hrvatskoj, Šljivančanin herojski, kao na ratištu Vukovara, nezasluženo prolazi golgotu, jer nije htio da pogazi časnu oficirsku riječ, lično i nacionalno dostojanstvo naslijeđeno od predaka. Da je neki Francuz izgovorio Šljivančaninove riječi, upućene nedobronamjerniku: „Ovo je moja zemlja,“ ušao bi u francuske udžbenike kao primjer patriotizma. Priča o ovom časnom i hrabrom Durmitorcu kazuje mnogo.

U ratu prvo pogine istina. Jednog dana pozove me profesor prava dr Mišo Bulajić, Nikšićanin, doajen jugoslovenske diplomatije, pita me da li poznajem Veselina Šljivančanina i da li bih mogao što prije uspostaviti kontakt s njim, jer u haškoj optužnici protov njega je toliko laži, da bi mogla ući u Ginisovu knjigu. Pokazao mu je poduži spisak, njih tridesetak, koje je on „lično ubio na Ovčari“. Časnog Durmitorca Hrvati su nazvali „krvnik sa Ovčare“. Na spisku „ubijenih“ lica; mjesto, dan, mjesec i godina rođenja su tačni. Lažan je dan smrti, „ubistvo na Ovčari“. Istraživač, naučnik dr Bulajić došao je do nepobitnih činjenica da su lica sa spiska umrla prirodnom smrću početkom, sredinom i krajem sedamdesetih, a ostali početkom osamdesetih godina prošlog vijeka.

Priča o Veselinu Šljivančaninu je priča o tzv. međnarodnoj zajednici, EU, Haškom tribunalu, rugaonici pravnoj nauci, o sramoti srpskog rukovodstva, Koštunici i Đinđiću, o odnosu prema časnim patriotama. Ko danas zna za nekog Gorana Svilanovića, predsjednika Savjeta za saradnju s Haškim tribunalom, koji je izrekao nebulozu „da će hapšenje Šljivančanina povećati trajni mir na ovim prostorima“?! Hapšenje časnog Durmitorca na njegov 50. rođendan 2003. godine svjedoči o ugledu čuvara oficirske časti, ljudskog dostojanstva i crnogorskog čojstva, jer je propraćeno protestom građana u kojima je povrijeđeno 50 policajaca. Posmatrajući tu tužnu scenu u nama, nekolicini njegovih prijatelja, rasplamsao se ponos, jer ga poznajemo kao oličenje ljudske časti i poštenja. Kako li se danas osjećaju poniženo akteri njegovog brutalno izvedenog hapšenja, nakon čega je u Haškom tribunalu dokazana Šljivančaninova nevinost?! Haški tribunal ga je oslobodio. Hrvatska je raspisala crvenu potjernicu za dostojanstvenim Durmitorcem, Žabljačaninom Veselinom Šljivančaninom, nazvanim „vitezom Vukovara“. Tu počinje priča o aktuelnoj crnogorskoj vlasti, revnosnim poslušnicima i izvršiocima isporučivanja časnih oficira JNA u neoustašku močvaru. Izručili su zastavnika Milana Pavlovića, koji 24 godine živi u Crnoj Gori, zbog „navodnog“ granatiranja Splita. Da li je to „granatiranje“ onog grada gdje su na tenku davili vojnika JNA, nevinog Makedonaca na odsluženju obaveznog vojnog roka? Da li je u pitanju „granatiranje“ onog grada gdje je ubijen 18-godišnji vojnik Saša Gešovski? Da li je zastavnik Milan Pavlović „granatirao“ grad u čijoj je blizini zloglasna „Lora”, gdje je mučenikom smrću umorena grupa nikšićkih i šavničkih rezervista? Ko je, kada i gdje odgovarao za sve te zločine!? Crnogorski režim ne vidi, odnosno ne želi da vidi ono što vidi bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović i javno izjavljuje: „HDZ zatvara oba oka na pojavu ustaštva i fašizma u Hrvatskoj!“ Efraim Zurof kaže: „ I Pavelić će na kraju ispasti žrtva!“ Bruka crnogorskog režima je i izručenje generala Borislava Đukića, po jednoj od hiljade isfabrikovanih optužnica! Osuđen je na višegodišnju robiju i da plati oštetu u iznosu od 1.700.000 eura! Hrvati nikada neće prestati da fabrikuju nove optužnice, dok postoji ijedan Srbin u Hrvatskoj. Crnogorski režim, slučajem Veselina Šljivančanina, pokazuje koliko je narodni, demokratski i nezavisan... Heroj ne može da dođe u rodni Žabljak i u svoju kuću!? Kako ne bi doživio poniženje, ovaj gorostas se obratio crnogorskoj vlasti pitanjem da li može da dođe u rodno mjesto? Odgovor je bio da će u tom slučaju biti izvršena hrvatska potjernica. Najuzaludniji posao je kad radiš protiv sebe i volje naroda. Sve je ovo zapisao Veselin Šljivančanin u svojoj knjizi „Ovo je moja zemlja“. Duboko vjerujem u ono što je zapisano u Svetom pismu: „Istina će vas osloboditi“.

---