- Autor: Ljubodrag Stojadinović

Drvo za vješanje je sve teže naći u zemlji posječenih stabala. Mada se omča može okačiti na mnogo zgodnih mjesta, a zategnuti samo na jednom. U opasnosti su srpska država, njen privredni sistem, srećan život, sloboda govora, sigurnost građana. A prije svih predsjednik i njegova porodica, saradnici, ortaci, kumovi i prijatelji. Opšta se propast nadvila nad nama, iz razloga koji nisu poznati.

Tajna operacija ima naziv „Omča”, i ne sluti na dobro. Pokazalo se da neprijatelj nikada ne spava i radi bez prestanka. Opasnu zavjeru protiv svega što Srbiju čini stabilnom, koja bi bila okončana finalnom operacijom njenog sloma, organizuje neprijateljska grupacija država.

Čitav zapadni svijet je tu umiješan, a i komšijske države. Ali prije svih, opozicija u Srbiji, tajkuni, špijuni, plaćenici, mrzioci, svaka protuva koja posjeduje ili nosi uže, ili štranjgu, o konopcu da ne govorimo. Sve od čega se pravi omča, taj zastrašujući dželatski instrument divljeg istoka. U ovom slučaju protiv države, naroda i jedinog vođe.

Kako bi to simboličko vješanje Srbije, po zamisli trusta Gašićevih mozgova, bilo obavljeno? Ima tu više koraka, neki od njih su već učinjeni, a sada slijedi poslednji. Ali su počinioci, koji su još nepoznati, otkriveni prije nego što su stigli da okončaju svoj mračni posao.

Rušioci svega što čini naše živote, počeli bi s udarom na ugled predsjednika i njegove porodice, a i drugih važnih porodica. Slijede montirana ubistva, pri čemu se sve češća nemontirana ignorišu. Neko će vrbovati odane generale vojske i policije, naročito one koji su počeli da sumnjaju u pravce razvoja stabilnog sistema histerične autokratije. Ta će stvar i biti srušena zbog svoje nerazrušivosti. Biće izazvani sukobi demonstranata i organa reda na protestima koji tek slijede, što je projektovano razorno nedjelo tobožnjih građana, inače sila haosa i bezumlja. Tako im počivši Sloba bješe tepao u finalnoj epizodi svoje varijante omče.

No, da vidimo o čemu se ovdje radi. Ko i zbog čega bi planirao slom jedne uzorne države? Strah od gubitka vlasti veći je od smrtnog straha. Taj strah je amalgam za učvršćivanje moći, ali samo ako bude posijan svuda gdje se može primiti. Šta će biti s nama ako nas slome, digla se i ala i vrana na Srbiju samo zbog toga što je takva kakva jeste. Smeta im predsjednik, borac za sve što nas čini ponosnim narodom. Jedino je takav narod, kome je predsjednik obezbijedio poštovanje čitavog svijeta, na meti tog istog svijeta, koji želi da mu sruši temelje postojanja, prije svega predsjednika koji jedva nosi toliki ugled.

Šta u ovom paničarskom mehanizmu odbrane vlasti po svaku cijenu ne stoji na dobrom mjestu? Ne stoji baš ništa. Jedino je postojana laž, koja je labavi, ali dugotrajni temelj režima. Laž je da smo ugledni i stabilni, laž je da živimo u blagostanju ali ga još ne osjećamo. Laž je da će napasti predsjednika; njegovi napadi su svakodnevna ludačka igra. I čitava zavjera je smišljena kao priglupi zbir opštih mjesta. Zašto nismo upozoreni ranije, da se spremimo kao ljudi, a ne tek kad je pred nama završna faza sloma.

Ništa što je stabilno ne pada pod zavjereničkom rukom. Ovo ovdje je trulež i samo ga čudo drži da ne padne samo od sebe.

Kad počinje finalna faza omče? To ne znaju ni oni koji su sve izmislili.

Zašto tobožnji predsjednik svoj strah od pada nije iznio Makronu, koga je na Kalemegdanu zavolio kao što on voli nas. Tajni agent Bata Gašić nije izuzeo Francusku iz zapadne zavjere; mogao je ovaj da ga pita o čemu se radi: Emanuele, burazeru, vidi tamo, spremaju mi omču. Baš me iznenadio Tramp, radovali smo se kad je izabran, iako sam dao pare Hilari. Pa i moja drugarica, ona što se trese, Angela. Tereza Mej kako-tako, ionako je gotova, tamo je došao moj prijatelj Džonson. Sa svima sam na je.i si mater, a oni mi ispredali masni konopac, i to iza leđa. Ali, zar i ti brate Emanuele, posle tako vatrene razmjene ljubavi…

Služba želi da kaže kako je njihov predsjednik ostao sirotan koga je pritisla paranoja, pa ga liječe uzbunom u kojoj nema optimizma. Daju ideje policiji i generalima vojske kako da se otresu takvog balasta od šefa države, gadno ga je i gledati i slušati.

Među crnorukašima iznutra vjerovatno ima i atentatora iz Jajinaca. Tada je ministar Neša oplakao svog šefa, posle svega, tronuvši nas strepnjom za plemenitu porodicu Vučić: „Aleksandar ima samo jednu slabost, a to je njegov brat Andrej. Andrej ima samo jednu slabost, a to je Aleksandar“.

Moguće je da režim ima ideju da učvrsti stvar. Da pojača represiju, širi spisak neprijatelja, objavljuje izmišljene prljave tajne, uvede kineski model kontrole u društvene mreže.

Dakle, neka verzija politike čvrste ruke. Sve nekako podsjeća na zastarele oblike izmišljenih zavjera, ali i na konačni obračun.

Režim bi se rado obračunao sa svojim protivnicima. Ali osim uhranjenih batinaša u svojim redovima, nema snage ni hrabrosti za tako nešto. Kukavica na čelu države neće stradati od omče. Prije će umrijeti od straha.

Peščanik.net

---