-Autor: Džeremi Korbin
Boris Džonson i konzervativci prijete da će za šest nedjelja strovaliti našu zemlju u provaliju. On za to nema mandat i veći dio javnosti mu se protivi. Otkad je u julu postao premijer, Džonson je poražen na svakom glasanju u parlamentu. Njegovi nedemokratski manevri, odluka da zatvori parlament i izbjegne odgovornost, sada su stigli do vrhovnog suda. Njegova posjeta Luksemburgu prošlog ponedjeljka bila je samo još jedno poniženje. Premijer je tamo otišao bez plana i predloga, i izbjegao je sva pitanja.
Prije tri godine Džonson je podržao Bregzit jer je mislio da će to pogurati njegovu političku karijeru – za svaki slučaj je napisao jedan članak u prilog ostanku i jedan koji podržava izlazak. Sad navija za izlazak bez dogovora, jer misli da će mu to donijeti političku korist – da će tako povratiti glasove koji su se odlili u partiju Bregzit i da će zadržati lojalnost ekstremnih bregzitera među torijevcima. Za to vrijeme se pretvara da vrijedno radi na dogovoru sa Evropom.
Džonsonove manipulacije nisu ništa novo.
Tereza Mej je pristala na kontradiktorne uslove da bi spriječila raspad Konzervativne partije, dok je
Dejvid Kameron raspisao referendum prije svega da bi anulirao prijetnje desničarskog Ukipa.
Za ovih nekoliko godina, Bregzit saga je bila litanija torijevskih neuspjeha, iako je svaki njihov premijer stavljao lične i partijske interese iznad interesa građana i naše zemlje. Sada nam prijeti opasnost da sledećeg mjeseca izletimo iz EU bez dogovora, samo da bi Džonson zadržao posao. Od
Amber Rad, koja je dala ostavku na mjesto u njegovom kabinetu, saznali smo da se u postizanje dogovora sa EU ulaže malo napora – zapravo, teško je uočiti bilo kakav znak stvarnog truda. Bila je to potvrda nezvaničnih priča o tome da su premijerovi pregovori „privid“ i da je izlazak bez dogovora njegov pravi cilj.
Uprkos njegovom protivljenju, parlament je izdejstvovao objavu povjerljivih dokumenata takozvane operacije „Čarobna ševa” u kojoj se postavljaju okviri pripreme administracije za izlazak bez dogovora. U vladinoj analizi utvrđeno je da će Ujedinjeno Kraljevstvo biti izloženo riziku nestašica hrane i ljekova, te haosa u glavnim lukama. Takođe je otkriveno da su ministri svjesno obmanjivali javnost. Rekli su nam da neće biti nestašica hrane i ljekova, dok su njihovi interni izvještaji pokazali da će ih biti.
Operacija „Čarobna ševa” je podigla uloge. Džonsonov nerazuman Bregzit bez dogovora je prijetnja za radna mjesta i životni standard, a uticao bi i na rast cijena hrane. Takođe bi otvorio put jednostranom trgovinskom sporazumu sa
Donaldom Trampom, u čije bi se pregovore ušlo sa slabije pregovaračke pozicije.
To ne bi bio Bregzit bez dogovora, već Bregzit sa Trampovim dogovorom, dok hrlimo ka dnu s pravima i zaštitama naših građana prodatim američkim korporacijama.
Odsustvo dogovora nije nikakav „čisti rez“, kako to neki zamišljaju, poslije koga ćemo samo produžiti dalje. To bi u stvari bio početak nove ere konfuzije i usporavanja, sa čitavim nizom novih sporazuma sa EU koje treba ispregovarati – ali ovoga puta u atmosferi rastuće nezaposlenosti, osiromašenja i iseljenja čitavih industrija iz zemlje.
Laburistička stranka će učiniti sve što je potrebno da zaustavi kobni izlazak bez dogovora i da spriječi posledični haos, poremećaje i gubitke radnih mjesta – a posebno ozbiljnu prijetnju koju bi takav epilog predstavljao za mirovni proces u Sjevernoj Irskoj. Zato smo u saradnji sa drugim partijama u parlamentu radili na donošenju zakona koji bi spriječio nebezbjedni izlazak iz EU krajem oktobra.
Kada jednom izlazak bez dogovora bude uklonjen sa dnevnog reda, a premijer prinuđen da se pridržava zakona, biće nam potrebni opšti izbori kako bismo se otarasili Džonsonove torijevske vlade. Na tim izborima će se odlučivati o mnogo važnijim pitanjima od Bregzita. Biće to izbor između laburističke vlade s jedne strane, koja će bogatstvo i vlast predati u ruke većine, a sa druge Džonsonovih konzervativaca rođenih da vladaju koji će brinuti za privilegovanu nekolicinu. Biće to izbor za one koji će zaista okončati javnu štednju i donijeti promjene koje su Britaniji potrebne, koji će investirati u svaki region i svaku naciju naše zemlje, koji će obnoviti javne službe, zajednice i industriju.
Britanski narod zaslužuje priliku da se izjasni na opštim izborima. Samo će laburistička vlada zaustaviti krizu izazvanu Bregzitom, vraćajući odluku o tome građanima. Mi ćemo im dati završnu riječ u izboru između vjerodostojne ponude za izlazak ili ostanak u EU.
Laburistička vlada bi obezbijedila razuman dogovor, zasnovan na uslovima za koje se već dugo zalažemo, uključujući novu carinsku uniju sa EU, blisku povezanost na jedinstvenom tržištu i garancije radničkih prava i ekološke zaštite. Zatim bismo takav dogovor stavili na javno glasanje naspram ostanka. Obavezaću se da kao laburistički premijer sprovedem ono što građani odluče.
Mi smo jedina stranka spremna da važne odluke zaista prepusti građanima Britanije. Džonson želi da izađemo iz EU bez dogovora. Tome se protive biznis, industrija, sindikati i veći dio javnosti – pa čak i suorganizator kampanje za izlazak,
Majkl Gav, koji je početkom ove godine rekao: „Nismo glasali za izlazak bez dogovora.“
Sada liberalne demokrate žele da poslanici preokrenu rezultat referenduma opozivom Člana 50 kroz parlamentarnu manipulaciju. Naprosto je nedemokratski pogaziti odluku većine glasača bez njihovog ponovnog izjašnjavanja.
Laburisti su jedina partija odlučna da okupi građane i prepusti im konačnu riječ. Samo glas za laburiste će omogućiti glasanje o Bregzitu. Samo će laburistička vlada vratiti moć građanima. Zaustavimo Bregzit bez dogovora – a onda neka građani odluče.
Peščanik.net
)){kind=small}
