-Piše: Budimir Vuković

U zemlji gdje se za žmurenje na kriminal dobijaju stanovi i druge privilegije – institucije su bastion kriminogene vlasti počev od tužilaštva, sudstva, carina, finansijskih i drugih kontrolnih institucija. Žmurenje je postalo najprimamljivije za slabe ljude, moralno posrnule i lakome šrafove institucija. Partijska podjela plijena odlučuje ko će biti u trci, a ko izvan nje. Partija te štiti za žmurenje, partija ti sudi ako progledaš. Sudski procesi protiv Duška Kneževića koji je progledao i izbrisao anatemu sa svoga potomstva govore o tome koliko je moćan slijepi aparat.

Kada se žmuri na moralne norme, u organizmu žmurača javlja se klica bolesti jer u univerzumu važi moralni princip. Oboljeli glasači vlasti, o čemu svjedoče redovi po bolnicama, u amanet ostavljaju svojoj djeci nepošteno stečeni kapital kao klicu bolesti. Bolesno društvo koje svoju klicu ima u vrhu institucija potvrđuje tezu ove vlasti: „Uprljaj, pa vladaj”. Država s najmanjom cijenom rada u Evropi ne vrednuje kvalitet, jer joj on nije potreban. Svako ko misli da mu je cijena veća od socijale koju mu daju tajkuni vlasti napustiće poprište nelojalne konkurencije, nepotizma i negativne selekcije. U startu se mladi ljudi suočavaju s nepravdom, namještenim konkursima i „njegovanima“ – tatinim sinovima provjerenih partijskih šrafova.

Slijepo društvo se sve više zapetljava u nepravdi i nelogičnostima do te mjere da nije sposobno da prepozna uzroke svog neminovnog pada. Stalno se javljaju novi slijepci koji će zamijeniti stare koje povezuju lakomost, bezmoralnost i nevjera.

Hiljadu i jedan razlog naš žmurač će naći da opravda svoje nečinjenje u okviru zakona i po pravilnicima, ali nijedan za boleštinu koja se uselila i kao Damoklov mač visi nad njihovim potomstvom. Onaj koji sakuplja novac za stare dane i bolest njemu će biti najpotrebniji. Priroda se za sve pobrinula svojim jednostavnim zakonima i pravilima.

Što je više društvenih zakona, tu pravda najprije zataji. Pravnici su postali majstori za različita tumačenja zakonskih normi o čemu govore sve omoćaliji advokati. Još malo pa ćemo imati više advokata po glavi stanovnika. Slijepi tužioci i sudije ne bude se iz svog sna, znajući da kvantitet njihovog žmurenja direktno utiče na njihov uspjeh i materijalno stanje. No, kako priroda ima svoje zakone, inače malobrojne, bara s mnogo krokodila istrebljuje sav podvodni svijet i brlog postaje sve nesigurniji za kvalitetne ribe, kao i za one na dnu bare.

Iskustva sa ovakvim društvima poznata su kroz istoriju u kojima se zaraza sljepila širi kao kuga. Oni u samom vrhu boluju od bjesnila, nesvjesni šta ih je snašlo.

---