- Piše: dr Blažo Zlopaša

U nedjeljnom izdanju „Večernjih novosti“, prije nekoliko dana, moju pažnju privuklo je šest naslova na prvoj stranici. Nijedna priča nije posvećena Crnoj Gori i njenom aktuelnom režimu, a može se reći da je u svaku priču upetljana. Jedan visoki funkcioner aktuelnog režima, čitajući moje tekstove, rekao mi je da dobro pišem, ali da ne razumijem savremena kretanja. Možda!? Odgovorio sam da su moji pogledi s aspekta dostojanstva i časti kočnica da na ta kretanja gledamo različito. U savremenom materijalizovanom društvu, pogotovo po američkom receptu, dirigovanom iz Vašingtona, pola svijeta krvari zbog američke pohlepe. Ciničnim izgovorom, Vašington, ulazi u oružane sukobe bez oklijevanja, i obrazlaže ih uvijek, na isti način, da to čini- zbog očuvanja demokratije i ljudskih sloboda! Međutim, proizvodnja ratova, izazivanje sukoba, smjenjivanje legalno izabranih vlada program su za pljačkanje prirodnih resursa: nafte, zlata, litijuma... Po tom programu, Amerika je od 1945. svrgnula 50 vlada!

Tek što su završili „posao“ u Iraku, Libiji, Siriji, kreirajući migrantsku krizu, ovih dana uzburkana je i Latinska Amerika- od Venecuele, preko Bolivije, ranije Čilea i Kube, vri u Brazilu, Peruu, Argentini. Gori i Hongkong! Crni rekord drže u Avganistanu, gdje se rat vodi 17 godina, a u njemu učestvuju i vojnici crnogorske „oružane sile“, demonstrirajućiu tu silu ovih dana na paradi u Letoniji, video -snimkom koji kruži planetom: tri vojnika, dvije puške i jedna zastava!

Naprijed napisano potvrdiće pet priča na prvoj novinskoj stranici, a u svakoj je, kao mali beznačajni faktor, upetljana i Crna Gora. Prva priča je intervju Domenika Leđera, predsjednika italijanskog udruženja „Vojna opservacija“, naslovljena „ Uranijum iz NATO bombi ubijaće nas decenijama“.Tragične ispovijesti oboljelih, priče porodica umrlih, dokumenti, fotografije, dio su knjige „Uranijumski vojnici“ koju su napisali Domeniko Leđero i Malji Taljazuči, a koja svjedoči o istini našeg vremena- tragičnim posledicama bombardovanja osiromašenim uranijumom. Leđero kaže: „U ovoj knjizi nijesmo samo prikupili tragične priče, nepravdu koju su pretpjeli vojnici koji danas ne prestaju da obolijevaju, već i pozadinu političke beskrupuloznosti koja je dovela do jezivih posledica!“ Broj vojnika umrlih od kancera u Italiji, kao posledice boravka na područjima koja su bombardovana bombama sa osiromašenim uranijumom, sa 350 koliko je tadapopisano danas je porastao na 369! Evidentirano je 7.500 oboljelih vojnika, među njima i znatan broj iz sastava KFOR-a koji su poslije bombardovanja SRJ 1999. bili u misiji na Kosovu. Udruženje „Vojna opservacija“ iz Rima izborilo se da država obešteti porodice žrtava višemilionskim sumama. Leđero tvrdi da ista sudbina pogađa civile u Srbiji i Crnoj Gori. Hoće li crnogorska država obeštetiti porodice žrtava u Murinu!? Uprkos Makronovoj izjavi da je NATO doživio „moždanu smrt” i da je na umoru, crnogorski vojni ministar i dalje se zalijeće da zagadi Sinjajevinu! Ulaskom u zločinačku neeokološku alijansu, protiv volje građana, Crna Gora je prekršila ustav, jer je sebe proglasila ekološkom državom, a NATO je višedecenijski zagađivač! Posledice bombardovanja Srbije su nesagledive, žrtve su vojnici i civili, tvrdi Leđero. Pitanje je da li će čelnici crnogorskog režima pokazati da dostojanstvo nijesu zgazili i da li će država milionskim iznosima obeštetiti porodice žrtava u Murinu i vojnika stradalog u danilovgradskoj kasarni!?

Druga priča je ispovijest Aleksandre Žarić „Moga oca Jagoša, heroja, saborci su izbrisali!“ Biografija Jagoša Žarića iz Gostilja kraj Danilovgrada i ljudska i ratna je impresivna; prije rata žandar, a u ratu heroj. Kada mu je nadređeni naredio da obezbijedi koridor Njemcima, nije pristao, kazao je - to je kapitulacija! Pozvao je drugove iz žandarske škole da napadnu Njemce. Odazvao se samo jedan. Pješke su krenuli u rodno mjesto. Časna ratna biografija počinje Pljevaljskom bitkom, u Rudom bio je jedan od prvih boraca Prve proleterske brigade, borac sa Sustjeske, a sa generalom Ždanovim učestvuje u borbi za oslobođenja Beograda, kao jedan od komandanata prvi ulazi u oslobođenu prestonicu Jugoslavije. Svoj ratnički patriotski pohod nastavlja na Sremskom frontu, gdje su u klanicu gurnuli srpsku djecu, Jagoš se istakao kao strateg i heroj u proboju njemačkih položaja. Okićen je medaljama: sovjetskim Ordenom Velikog otadžbinskog rata prvog stepena, Ordenom bratstva i jedinstva prvog stepena, Ordenom zasluga za narod prvog stepena, Ordenom partizanska zvijezda prvog i drugog reda, sa dva ordena za hrabrost. Na kraju, završio je na Golom otoku. Dočekao ga je njegov dojučerašnji saborac iz Prve proleterske. Prvo su ga usput tukli čuvari, a „doček“ je bio bacanje u špalir, gdje su logoraši tukli novodospjele, a potom jedni druge. Jagoša su po nekoliko puta ubacivali da prolazi kroz „toplog zeca“. Njegov saborac organizovao je za Jagoša zasebno prolaženje i premlaćivanje još dvaput, potom su ga izmučenog bacili u čuvenu Petrovu rupu.

Treća priča je o Dani Budisavljević, naslovljena „ Zagreb i danas ne zna ko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu“! Napravila je film o Dijani Budisavljević, osvjetljavajući dugo zataškane zločine NDH u ustaškom logoru Jasenovac. Zahvaljujući komunističkom režimu, u prvom redu Josipu Brozu, prekrajana je istorija, zataškavalo se da NDH nije bio zločinački projekat. Film prikazuje jezive zločine i potvrđuje da je NDH bila fašistička zemlja. Film govori o zločinima nad srpskom djecom i njihovim roditeljima, i o čovječnosti jedne žene, Dijane Budisavljević, u nečovječnom vremenu. Zataškani, nekažnjeni zločin nad srpskim narodom ponovio se zločinačkom „Olujom“ u građanskom ratu u Hrvatskoj. Umjesto da priznaju zločin, Hrvati ga slave! Slavlju zločina pridružuje se i crnogorski režim!

Četvrta priča je univerzitetskog profesora iz Bruklina, Beri Litučija, osnivača njujorškog instituta za Holokaust i proučavanje genocida nad Srbima u Jasenovcu. Da istina o stradnju Srba nije sakrivena, NATO vas ne bi napao, tvrdi Beri! Postavio je spomenik u Parku sjećanja na holokaust u Njujorku, posvećen nastradalima u Jasenovcu. Beograd ga nema!? Ovaj naučnik svjetske reputacije, bio je jedini Amerikanac koji se u Haškom sudu pojavio kao svjedok u korist Srba!

Peta priča Igora Parina, akademika, stručnjaka za savremene vidove ratovanja, naslovljena je „Beograd je idealan za „Novu Jaltu“. Ideja je da se u Beogradu sastanu tri glavna nacionalna lidera svijeta- Putin, Tramp i SiĐiping- i održe globalnu koferenciju, na kojoj bi uspostavili pravedniji sistem međunarodnih odnosa. Akademik Parin isključuje Engleze, jer istorijske analize potvrđuju da je London tajna sila neprijateljski raspoložena prema pravoslavnoj Srbiji, i prema pravoslavlju uopšte! I Prvi svjetski rat pokrenuli su Britanci! Srpska intelektualna elita nije u potpunosti izvukla zaključke iz ovih tragičnih zbivanja, iz kojih je Srbija pretrpjela ogromne gubitke.

Zaključak je da „mali“ nikada nijesu odlučivali o globalnim pitanjima, jer su u položaju poslušnika. Kad su u pitanju aktuelni crnogorski vlastodršci, poruka iz ovih pet priča je da li će njihovo djelo zaslužiti Njegoševu misao: „da su se imali rašta i roditi!?“

Malo je izgubljeno, ako su dostojanstvo i čast spaseni, kazao je davno Volter!

---