-Piše: Saša Stojanović

Ako pođemo od premise da „vršiti vlast znači sprovoditi zakone i Ustav u djelo”, onda je i malom broju onih kojima dosad nije bilo sve baš sasvim jasno situacija potpuno pojednostavljena i pojašnjena do detalja. Ukratko, ne piše nam se dobro. Još kraće, ne sa ovom vlašću. Danas, kao nikad ranije, pred sobom imamo ogoljeni fašizam oličen u sprezi države i kriminala. Potpuno zarobljena država i institucije sistema kao stub države i pravnog poretka, i pod apsolutnom vlašću jednog čovjeka, glavni su izvor nezadovoljstva građana koji u sve većem broju napuštaju zemlju i odlaze u „bijeli svijet” ne bi li sebi i svojim porodicama obezbijedili uslove za nešto više od pukog preživljavanja.

Zrelo i humano društvo (od čega je naše prilično daleko) počiva na slobodnoj razmjeni mišljenja i iskustava prije donošenja zaključaka/odluka (i zakona) koji bi bili obavezujući. Građanske proteste, pa i same litije, ne treba smatrati pozivom na dvoboj, a još manje udarom na državu, već pozivom na dijalog iz kojeg bi proizašlo rješenje prihvatljivo za sve. Vlast građane doživljava kao puke brojke prenebregavajući činjenicu da su u pitanju odrasli ljudi, birači s pravom glasa, kojim raspolažu svojom slobodnom voljom.

Sazrijevanje društvene svijesti se na našem prostoru odvija prilično sporo, prije svega zahvaljujući velikom broju neobrazovanog stanovništva, koje opet, balans pronalazi u baštinjenju tradicionalnih vrijednosti. U tom kontekstu Crkva je (i mora biti) neka vrsta moralne savjesti i regulative u jednom društvu kao što je naše jer je po prirodi stvari odnos Crkve i države opozitan. Religiozan čovjek vjeruje u sistem vrijednosti koji je na ovim prostorima davno uspostavljen, a Crkva propagira osnovne ljudske vrijednosti koje su u osnovi njene vjere. Iz tog razloga je veliki broj ljudi na litijama a ne da bi rušili državu, prenesite predsjedniku Đukanoviću.

Crkva se ne usmjerava ka bilo kojoj/čijoj ideji već isključivo prema čovjeku, s obzirom na to da je hrišćanstvo rodilo humanost, ljubav i podršku čovjeka čovjeku. Nove vrijednosti današnjeg svijeta, kojima je i te kako sklona aktuelna crnogorska bulumenta, baziraju se na idolopoklonstvu, nasuprot jednom bogu. Zbog toga je izbor onih ljudi koji izlaze na litije nesumnjivo lak. I to je jedina laka stvar koja se dešava u veoma teškom životu u ovoj zemlji, jer aktuelni režim je dosta svojih građana pretvorio u bezličnu masu, bez sopstvenog stava i gdje je svako drugačije mišljenje izdaja. Zahtijeva se samo pokornost i svaka zdrava kritika se ne trpi i nipodaštava, što je sa pozicije vlasti nezamislivo koliko i opasno u demokratski uređenim društvima. Da li zbog toga ćute vajni crnogorski intelektualci koji se na jaslama države Crne Gore udobno prave nemušti i neobaviješteni?! Nesumnjivo da je izvor svakog zla vlast čovjeka nad čovjekom, još ako ste rođeni na brdovitom Balkanu, onda su šanse da iskusite najgore manire nečije vladavine kudikamo veće, jer najbolje o nama govori način na koji se odnosimo jedni prema drugima. A naš zadatak i primarni cilj je, bez obzira na kojoj smo strani, da podijeljeno društvo dovedemo u red približavanja i funkcionisanja. Da sjednemo za sto i razgovaramo, da vratimo povjerenje u institucije jer bez insitucija sistema nema ni države ni državnosti. Ali prije svega, nema ništa bez bratskog dogovora. Koliko god se režimski glasnogovornici sa mnogih „nezavisnih” adresa iz petnih žila trudili da nam predstave njihovu stvarnost pridružujući se tako šefu režima i DPS-a kvalifikacijama o državnim neprijateljima mi dobro znamo da je car go i da maratonci trče poslednji krug. Nećemo zaboraviti „koverte”, „limenku”, „telekom”, „stanove”, „državni udar”, „čemprese”, nepotizam i rođačka zapošljavanja, sve kriminalne privatizacije, prebijanja i ubistva novinara kao ni društvenu klimu u kojoj niko nije siguran u po bijela dana. A papagaji nek' ponavljaju svoju naučenu priču jer ako ne ponavljaju gazda će im očerupati perje. I metaforički i bukvalno, jer, ko o čemu, baba o uštipcima. Sloga biće poraz vragu!