-Piše: Dragan Mraović
„Hram je svetinja, jer nije na prodaju“ – napisao je
Ezra Paund. A u neoliberalnom društvu sve je na prodaju. Humanost, dostojanstvo, vjera, ljubav, otadžbina, djeca, prijatelji... Pošto hramovi nisu na prodaju, oni su smetnja divljem neoliberalizmu u kome je čovjek roba, a ne ljudsko biće. Zato je taj neoliberalizam objavio rat onim religijama koje mu se suprotstavljaju. U ovom vremenu, jedino su pravoslavne crkve one koje još nisu okupirali američki neoliberali i njihova evropejska posluga. Kapital je zato objavio rat pravoslavlju, pa podmeće kliše
Karla Bilta, nekadašnjeg visokog predstavnika UN za mutne radnje: „Pravoslavlje je opasnije od islamskog fundamentalizma i zbog toga predstavlja najveću opasnost za zapadnu civilizaciju.“
U tom klišeu se kreće ameboidni um Gospodara kada napada Srpsku pravoslavnu crkvu da ruši državu Crnu Goru. Samo satanski um može da optužuje majku da guši svoje čedo! Državu Crnu Goru je rodila SPC, ali onu odanu narodu i Bogu, a ne mafijašima, izdajnicima, ubicama. Gospodar je umislio da je Luj Četrnaesti, da je on država, pa poistovjećuje rušenje njega sa rušenjem države. Niko ne ruši Crnu Goru. Ona će i dalje biti nezavisna država. I Srbi će tako imati dvije zastave u UN. Ali, baš zato, kada padne Gospodar, njegove gazde će rušiti i državu Crnu Goru, jer ne mogu da smisle ni ovu jednu srpsku zastavu u UN, a nekmoli dvije. A nazire se i treća – Republika Srpska. Htjeli su da imaju dvije albanske države, ali dobiće tri srpske države. Tri srpska glasa u UN. Jer duh srpskog naroda se vozbudio i u hiljadama mladih u litijama! Uprkos besomučnoj propagandi, evroatlantisti ih nisu prevarili. Djeca Crne Gore su dostojna svojih časnih predaka.
Identitet nacije i njena vjera ne mogu da se ruše dolarima, raketama, mafijašima. Jer postoje prirodni zakoni, Božiji zakoni, i ne može ih promijeniti nikakav ljudski zakon, a još manje neki
Rokfeler ili
Klinton. Ne može nikakav alhemičar pretvoriti muško u žensko i obrnuto. Mogu oni da stvore jednog političkog Frankeštajna, ali ne mogu pretvoriti cijeli srpski narod u takve izmećare, jer, kao što pravoslavni hramovi nisu na prodaju, nije na prodaju ni svetosavska hrišćanska duša! Nije Bog u bankama, već na nebu i u crkvama! Nisu manastiri tržni centri! Neoliberalizam slavi profit po svaku cijenu, a on je ateistički i nihilistički neprijatelj vjere.
Strah je metod vladavine neoliberala. Zato njegov sluga Gospodar prijeti, ali kome kad je u Crnoj Gori konačno nestalo straha? Igrao se „vrhom handžara“ u svojoj igri obmane i zastrašivanja. Sada se vidi da kada nema straha- on je nemoćan. Šta on sada može da uradi? Ništa. I tek neće moći bilo šta da uradi, jer vrijeme ne ide njemu u prilog. Litije su pokazale da je nemoćan. One samo treba da ne staju dok on ne ode. Šta može on da učini da ih spriječi? Ništa. Može li on da traje duže od litija? Ne može. Može li da spriječi litije vojskom? Ne može, obje čete su mu posluga NATO-u u tuđim zemljama. Policija? Ona neće na svoj narod. Neće komšija na komšiju, rođak na rođaka, bratstvenik na bratstvenika.
Vrijeme mu je da pakuje kofere ili će da ide u Spuž. A otkriće se tek kada ode koliko je opljačkao svoje građane Srbe, Crnogorce, muslimane, Albance. Tada će i njegovi zaštitnici reći da su mislili da je demokrata, a da „nijesu znali“ da je šef mafije. I da sa takvima kao on ni oni neće. Milogorci treba da se uče vjeri, obrazu, poštenju, svetinjama. Prvo slovo u bukvaru čojstva koje treba da nauče je: „Hram je svetinja, jer nije na prodaju“.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)