-Piše: Nikola Ivanović

Nije kod njih greška što uspješno baštine rotirajuću politiku... Putanja od srbofila do srbofoba, rusofila do rusofoba, od žestokih boraca za odbranu Kosova preko ugošćavanja prvog teroriste Kosova, proglašavajući ga počasnim građaninom Ulcinja, zatim od čvrstih privrženika osmovjekovne SPC do verbalnih sledbenika crkve raspopa i CPC, uz trostruki identitetski transfer (novi korijeni, novi jezik, nova crkva, kao odlivak Pavelićeve crkve za NDH).

Volio bih da se nađe negdje primjer u svijetu takve rotirajuće politike koja bi pokazala ovakvu provaliju između politike mladosti i starosti, između početka i kraja političke biografije, koja se ne nazire, zahvaljujući glasačima, a ne biračima.
Ako Srbin ne može ovdje ili ondje neko ga je vjerujem spolja detektovao za domaćeg neprijatelja. To se svodi na neku računicu: dajem ti da mi daš. Imamo od izbora do izbora rotirajuću kupovinu glasova, gdje bismo mogli smjestiti i „desant na Berane paketima” za koji smo saznali putem TV magazina „Bez granica” – 4.600 paketa hrane, distributeri će biti iz Podgorice, mada je ograničeno kretanje zbog korone. Struktura paketa, radost i za stare i za mlade ukućane: makaroni (s makaronima su počeli Italijani 1941), svinjski mesni narezak, tri litra ulja, sapun, deterdženti, dvije sardine, mlijeko. Namijenjeno području gdje Srbin, kažu, ne može u policiju i vojsku.

Ako je tačna priča o paketima prezentirana u TV prilogu, ona ukazuje na zloupotrebu državne kase koju popunjavaju svi građani, poreski obveznici, koji imaju različita stranačka opredjeljenja, ali istu državu, kao zajedničko dobro. Ali, ako se narodni (budžetski) fondovi zloupotrebljavaju radi finansiranja parcijalnih, stranačkih interesa, onda se radi o posrednoj zloupotrebi fondova. Jer, ideologizacijom funkcije državnog budžeta promoviše se politički, nedemokratski presedan. Ukoliko to ne bude kažnjeno upravo na izborima, onda se ne radi o biračima, nego o navijenim glasačima. To može da se desi samo u predgrađanskom društvu. Ovo će biti nova prilika da neki funkcioner iz Brisela, koji žmuri na ovakva događanja, konstatuje novi „veliki iskorak” Crne Gore ka EU.

S jedne strane, imamo pakete uoči izbora, a s druge, plašim se, briselske funkcije koje se rentiraju.

U Crnoj Gori uvijek se nešto događa, ali se ništa ne mijenja, kao dio političke tradicije neprestanog počinjanja ispočetka. Upada u oči prolaznost, netrajnost političkih ličnosti u proteklih 30 godina. Politika je ostala samo epizoda njihovog kratkog trajanja. Ko se sjeća plejade političara? Skliznuli su u totalni zaborav, ali ne i neka njihova nedjela. Od tih političara ostalo je samo nekoliko imena u tragovima, kojima se povremeno vraćamo, sa naznakama svijetlog traga. A lideri 50 registrovanih partija u malenoj Crnoj Gori upinju se kao da će ostati narodu u trajna sjećanja.

Ovaj duboki raskol, gdje je trećina građana obilježena kao da dobro ne misli obnovljenoj državi, vjerujem da je nametnut spolja kako bi se od braće napravila nebraća. Ta priča se poduže tjera da se ne bi živjelo s kosovskom matricom. Radi se o novoj matrici sličnoj turčenju. Ovdje ne treba neko šire obrazovanje da bi se shvatilo da je SPC saborna, narodna. Nametanje novog pamćenja o sebi našlo je odgovor u litijama.

Naš narod i kad mu je najteže na tjeskobu reaguje šalom, aforizmom: „Korona je mnogima skinula glave, a nekima je spasila”.
(Autor je bivši direktor i glavni i odgovorni urednik „Pobjede”)

---