- Piše: Čedomir Antić

Kako je to lijepo rekao doktor Srđan Darmanović. Crna Gora nema potrebe da zove NATO u pomoć zbog Srbije. Te probleme riješiće na drugi, politički, način.

Siguran sam da jedan od najvećih (najviši nije sigurno) živih intelektualaca u Crnoj Gori svakako razumije logiku spoljne politike. Njegov problem je što ne stiže da se njome i bavi. Budući da crnogorska vlast četvrtinu građana tretira kao korisne i korupciji sklone nacionalne manjine, a čak polovinu (Srbe i „Crnogorce koji se ne stide đeda i babe”) kao opasne ili korupciji sklone vanzemaljce, Darmanović je dao nemjerljiv doprinos pregovorima sa SPC. Prevazišao je premijera Markovića koji je sve vrijeme pokušavao da kaže one ključne riječi koje su ga i propelirale ka političkoj stratosferi crnogorskog inferna („Balša, udri ga!”). Baveći se tom vrstom spoljnih poslova, Darmanović je zaboravio na svoj osnovni mandat. Zato je, na pitanje poziva za pomoć NATO-u, on pomalo nespremno reagovao. Riješiće oni velikosrpsku, srbo-komunističku i srbočetničku agresiju diplomatskim sredstvima?! Savo Kentera mnogo ozbiljnije procjenjuje situaciju. On kaže kako se Rusija nikada nije pomirila sa gubitkom Crne Gore. I to je istina.

Srbija i Rusija nisu se smirile dok Crnoj Gori nisu oduzele 10.887 km2 njene ionako malene (ali časne i poštene) teritorije. Rusija je to uradila prije dvadeset godina raketama i bombama. Srbija je među prvima priznala državicu Srpsku zemlju sa sjedištem u Nikšiću i albanski kanton Mali i Zi sa prestonicom u Istočnoj Podgorici. To nije bilo dosta, nego su iz Srbije finansirali svaku opoziciju u privremeno neokupiranoj Crnoj Gori. Pomagali su svim neprijateljima države.

Kada su prije nekoliko godina ubili crnogorskog premijera kod kriminalaca-atentatora pronađene su legitimacije srpske BIA. I to nije sve, kada se, u strahu da ne završi kao njegov ne tako davni prethodnik, premijer Marković usudio da spomene činjenicu da je dva miliona Crnogoraca u Srbiji u potpunosti diskriminisano (ja, recimo, ne mogu da se sjetim kada je neko ko je rođen u Crnoj Gori bio direktor bilo čega u Srbiji, uključujući i preduzeća koja je ovdje svojim investicijama osnovala crnogorska vlada), baraba iz Nemanjine 11 mu je odgovorila da pogleda u Crnu Goru, u čijim ostacima praktično i nema Crnogorca na značajnijim rukovodećim mjestima. Još kada se pokazala mogućnost da Crnogorci u Srbiji dobiju zasluženo mjesto u upravljanju državom, srbijanski šovinisti su inscenirali državni udar i sada su sve crnogorske vođe u Beogradu osuđene na višegodišnje kazne zatvora.

Srbija je, bez mnogo sumnje, fašistička država. Kada je nastavnik u Crnoj Gori rekao da Crnogorci imaju prava da se bune zbog nezavidnog položaja njihove države, najurili su ga sa posla. Međutim, kada je na Vračaru jedan učenik tvrdio da Crna Gora nije samo srpska, nastavnica koja mu je dala jedinicu ubrzo je unaprijeđena u zamjenicu direktora škole.

Eh, da je Crna Gora na vrijeme ušla u NATO. Recimo 1914. godine, kao što su uvaženi akademici Nada, Živko i Šerbo, orlovi iz ćeklićog gnijezda neosvojenog, još tada predlagali... Sada bi u Užicu mujezin pozivao na molitvu u Katedralu Sv. Jakvinte Dukljanske. Srbija bi bila ukinuta kao država, a oni kužni ostaci od Čačka do Morave (bez Beograda, naravno), bili bi podijeljeni. Tada bi se pripadnik tjelesnog zdruga i perjanik rukovali srdačno na Kolubari, pa se zagrlili, poljubili, odriješili gaće... Ali, avaj, uzalud!

Da ste makar slušali Nikolaidisa – bošnjačkoga Obilića – sve bi bilo bolje. Srbi bi nestali u dimu eksplozije – Crveni Hrvati, Dukljanski Crnogorci i Dobrie Bošnjani bi dočekali raj na zemlji.

I sada, podijeljena i ponižena Crna Gora mora da čeka pomoć od NATO-a. „Benefiti” od ulaska u Alijansu su, što bi rekao doktor Darmanović, ogromni. Crna Gora je najmanje zadužena država u Evropi. Ona izvozi toliko da se ljudi pitaju da li je šta ostalo u ovoj prosperitetnoj zemlji. Na njenom Primorju omraženi Srbi i Rusi ne čine 40 odsto turista prema zvaničnim (67,3 odsto prema stvarnim) statistikama, već samo 3,2 odsto. Crna Gora nema privredni pad od 6,2 odsto tokom ove godine, već naprotiv ima rast od 23 odsto. I sve te benefite ne prati spoljnopolitički uspjeh. Pa, naravno, kada se doktor Darmanović bavi crkvom, Marković kulturom, a Đukanović vanzatvorskim aktivnostima. Trebalo je da bude obrnuto: da NATO zauzme Srbiju ili još bolje Rusiju – koja je uostalom izvor svih zala. Pa da se tada režimska Crna Gora oslobodi, ujedini, složi i umnoži, pa da tada, poslije svih kostova, govorimo o benefitima.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---