-Piše: Slobodan Savović
Meni je iskreno i ljudski žao Predsjednika. „P” veliko u riječi predsjednik. Lična imenica, jer u životu ionako ništa drugo nije radio. Predsjednik. Bio je i jeste predsjednik. Dakle, iskreno mi ga je žao jer nije srećan.
Žao mi je
Mila. Između ostalog, On je predsjednik i jednog dječaka koji nogom gura ranjenu pticu pod točkove automobila koji se kreću ulicom. On je predsjednik države koja ne pravi razliku između dobra i zla. Otuda i ovaj dječak u mojoj rečenici. Jer počelo je tako što nijesmo željeli nikad više 1918. godinu. Zaboravljajući pritom da je sada 2020. godina nekih novih vrijednosti. Tužno. Predsjednik nudi stare podjele i branike otadžbine. Kradljivac iluzija. Čijih iluzija? Svojih građana. Tužno.
Žao mi je Mila, jer nije srećan. Nesrećan je jer nijesmo ni mi srećni kao njegovi podanici. Svi smo mi onaj dječak iz moje priče, koji gura ranjenu pticu pod točkove automobila. Jer dječak nije srećan. Milo je predsjednik nesrećnih građana koje danas gura u sukob. Jedne na druge. A tu istorijsku lekciju kada smo kretali jedni na druge, nažalost, isuviše dobro smo naučili. Kada su nas gurali pod točkove istorije. Bio jednom jedan predsjednik. Narod na litijama, predsjednik u rezidenciji iza tri prstena, a vladike u stanicama policije. Budva kao sinonim korupcije. Budva je
Svetova zaostavština. Opora stvarnost koja nas okružuje. Ubiće nas olako izrečene rečenice.
U kom pravcu nam se kreće Crna Gora? Da li će predsjednik pred izbore da po Crnoj Gori lovi četnike i popove, ili će ponuditi građanima put izlaska iz ovog društveno-ekonomskog ludila? Žao mi je Mila jer dio svojih građana naziva ludacima. Dok mu direktor policije tumači istoriju. Nije ni čudo što nijesmo srećni. Od nastave na daljinu do razmišljanja sa Cetinja. Kuda si namjerio sa nama, predsjedniče? Sa nama ovako podijeljenim, siromašnim i neradnim? Sluđenim sopstvenom istorijom. Kuda ćeš sa nama, predsjedniče? Kojem carstvu ćeš nas privoljeti? Mi smo narod koga čupaju iz jedne saksije i presađuju u neke nove posude. Ko smo, što smo mi? Ovako mali i nesrećni.
Žao mi je Mila od majbaha. Zbog čega mi je žao? „Meni mi je žao mene koji nijesam potrefio ni vrijeme ni epohu”. Što je nekada bilo sramota, danas služi na čast. Trik majica kao modni detalj nekada, danas je postala simbol vrijednosti i vjernosti. Žao mi je. Imam taman toliko godina da mi je dozvoljeno da budem cinik bez ideala, a još uvijek sam mlad da odustanem.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
tumb.jpg){kind=small}
)){kind=small}
