- Piše: Milisav S. Popović

Suzdržanost u definisanju zla koštala je nauku mnogih instrumenata koji su mogli biti razvijeni – a ostali su u začetnoj fazi – neki čak odbačeni, što je, opet, dopustilo malemorfiji (demonskim formama) da djeluju nesputano. Ima ih svuda, umotani u civilizovane folije adekvatnih socio-relacija, koriste svakodnevne platforme da nekoga unište... perfidno činjenje ih spašava od etiketiranja, pažljivo birajući načine i mjesta kako da sijeku grkljane, a da izgleda da niti jedno pravilo nije narušeno. Zlo nikada nije bilo kulturnije i nevidljivije.

Ajmo korak unazad... Od kada je čovjeka, mnogi obrasci očiglednog „destruktivnog/toksičnog ponašanja” su registrovani i regulisani raznim supresivnim normama. Pravo i etika. Takva vrsta zla se definiše sledećim – akti i ponašanja koji narušavaju i štete poretku, zajednici i čovjeku. Zove se štetno, očigledno djelovanje. Naravno, u svemu tome prepoznaju se i određeni nematerijalni (duševni) obrasci koji mogu biti direktno ili kolateralno ošinuti... ali, do dana današnjeg nisu dovoljno obrađeni.

Tome, nažalost, pod ruku ide izuzetno rasprostranjen „stručni stav” da zlo nije prirodno stanje čovjekovog bića. Devedesetih godina, umne glave, zauzele su poziciju da treba napustiti koncept tumačenja zla – jer mu nedostaje izolovana definicija i samim tim je njegovo objašnjenje uzaludno, beskorisno. Pošli su od maksime da zlo nije isto što i loše činjenje – jer i dobri ljudi mogu loše da se ponašaju pod pritiskom pogrešnih ubjeđenja. Nisu se bavili time da pogrešna ubjeđenja kod najvećeg dijela populacije ne dovode do pozicije „uništiti drugoga”. A to bi značilo da treba ući u „kakvoću duše pojedinca” – što opet vodi do mogućnosti da je kod nekih zlo u samoj pulpi, jezgru. Ne, tamo nisu zalazili. Samo su ih nazvali – poremećenim ljudima. Pruživši im tako „nehotičnost” i „predrasude” kao opravdanje u ponašanju. I time napravili kobnu grešku - da zlo nije izvoran čin.

Ovdje valja pomenuti da su na dobrom tragu bili Anđelo Korlet, profesor filozofije i biheviorizma, Džol Fajnberg, profiličar teoretičar, Erik From, ali i Skot Pek – koji su davno dali neprocjenjivi doprinos u definisanju karakterologije zla. Sreli su se na medijani, te izrekli: ako postoje izuzetno dobri pojedinci, na suprotnom spektru se moraju naći izuzetno loši. Prirodno zli. Sudarili su dva principa – moralno i amoralno. Tako logično, tako prosto, i tako istinito. I šta se desilo? Kratak aplauz, određeni djelovi su ušli u obrazovnu literaturu... i nikada (makar, ne još) nisu zašli u polje primjene. Upotrebna vrijednost njihovog opusa nije iskorišćena.

Ipak, pojavila se potreba za revidiranjem stava, te nekoliko značajnih instituta započinje rad na nečemu što se naziva „eksplikativno profilisanje zla”. Trenutno u trci vodi profesor Selmer Bringsjord... Njegov Departman kognitivnih nauka ("Rensselaer" institut) već kreira softvere koji bi u digitalnoj formi prikazali parametre istinski izopačene osobe. Kasnije bi taj model služio psihologiji, politikologiji, humanističkim ograncima, te ostalim disciplinama koje se zasnivaju na čovjeku samom (a, to su zapravo sve). Ako se model potvrdi kao legitiman „preslikač” najgore od svih osobina – biće to još jedna od velikih pobjeda koje profilisanje kao metod/tehnika donosi civilizaciji.

Jedan od gradivnih momenata pomenutog projekta u razumijevanju i objašnjenju fenomena zla – potiče sa našeg jezičkog prostora. Pakost – kao osobena, verbalizovana simbioza više pojmova: zlonamjere, podmuklosti, zadovoljstva zbog nečije nesreće... nalazi se u vrhu kvalifikativa (imenica i pridjeva) koji ukazuju na nečije perfidno činjenje (koje je namjerno, ali je uvijek zamaskirano). Tako je ovdašnja riječ postala igla u kompasu koja će u perspektivi razotkriti paklenu dušu. To već sada otvara novu dilemu; ako identifikator uspije i prepozna takve ljude – znači li to da treba da budu kažnjeni, prognani, javno prepoznati, spriječeni prije nego stvore žrtve? Pa... Odgovori tek slijede.

U međuvremenu je isplivao važan podatak – tiče se gradacije zla... Razlika između onih koji su poubijali milione i zlog muškarca/žene iz vaše neposredne okoline, nije u osjećaju mjere – već u mogućnostima. Nisu samo dobili šansu da se u zlu razmašu.

(Autor je književnik)

---