-Piše: Borivoje Ćetković

„Sve što je palo, bilo je sklono padu” ( Branko Miljković).

Rečeno je da svaka apsolutna vlast apsolutno kvari, a ona koja traje decenijama ne samo da kvari već i zasljepljuje. Trodecenijska despotija učinila je svoje: diktator je izgubio realnu percepciju stvarnosti. Da je i naš diktator bio zaslijepljen svojom moći dokaz je da je zakazao parlamentarne i neke lokalne izbore prije novembra – nije čekao ishod predsjedničkih izbora u Americi. A znao je šta Tramp misli o njegovom mafijaškom režimu, o Crnoj Gori kao članici NATO-a, o guranju crnogorskog premijera na sastanku NATO-a. „Oni su veoma agresivni ljudi”, izjavio je Tramp, „možda će postati agresivni i čestitam – u Trećem smo svjetskom ratu”. Ova izjava nije data slučajno, jer znamo šta je Tramp govorio o našem predsjedniku u vrijeme predizborne kampanje za predsjednika SAD, njegova izjava ne treba da čudi – ocrnio ga je da gore ne može biti. Kritikujući Obamu zbog prijateljstva sa našim gospodarem, Tramp drži da je on „marginalna politička figura” i da je „duboko uključen u aktivnosti kao što je šverc i u međunarodnu mafijašku organizaciju, koja organizuje trgovinu narkotika i oružja, i koji je svoju malu zemlju po tome učinio prepoznatljivom...”

Diktator je, ipak, i pored ovakvog odnosa Vašingtona bio ubijeđen da im je još potreban i da će i ove izbore dobiti kao što je dobio i sve prethodne – nepročišćenim biračkim spiskovima, namještanjem, potkuplivanjem, zastrašivanjem. Daleko je bio i od pomisli da može ujediniti opozicione stranke i grupacije koje baštine različite tradicije i imaju dijametralno suprotne ideološke poglede. Nije vidio (zaslijepila ga je ničim ograničena moć) da je, narodski rečeno, dosadio i Bogu i narodu i prekardašio svaku mjeru upravljajući Crnom Gorom kao svojim feudom, da ne pitajući građane prodaje i izdaje prirodna i državna dobra samo da bi i dalje opstao na vlasti. Bio je vakat da mu građani kaži dosta je bilo – ovako se dalje nije moglo!

Očigledno je da je gospodar i loš učenik. Nije ništa naučio iz lekcije date Porošenku na izborima u Ukrajini (ubjedljivo je izgubio na predsjedničkim izborima od komičara Volodomira Zelenskog), a i on je radio na proglašenju Pravoslavne crkve Ukrajine, nezavisne od Moskovske patrijaršije.

Stvaranje nove crkve, govorio je Porošenko, „ući će u istoriju” kao dan kada je Ukrajina „konačno dobila (svoju) nezavisnost od Rusije”. Vladimir Putin bio je kategoričan: glavni cilj nove crkve bio je da „podijeli narod Rusije i Ukrajine, i da sije nacionalne i vjerske podjele”.

I naš dikator je imao ciljeve identične sa Porošenkovim: trebalo je da tzv. Zakonom o slobodi vjeroispovijesti utemelji nekakvu njegovu i njegovih privrženika pravoslavnu crkvu nacionalnih Crnogoraca – potpuno nezavisnu od Beograda. Da parafraziram Putina: htio je da podijeli narod Srbije i Crne Gore i da sije nacionalne i vjerske podjele. Znamo kako je zakon usvojen, čime je sve prijetio (oduzimanje crkvene imovine i svetinja, protjerivanje sveštenstva i monaštva koje nije porijeklom iz Crne Gore). Uslijedile su masovne litije, potpuno legitiman način suprotstavljanja diktatorima i njihovim diktaturama. Podijelio je Porošenkovu sudbinu – zakon je izglasao, a izbore je izgubio. Pokazalo se da je diktatura ranjiva: iznutra je postala sve trošnija, popuštaju joj „potporni stubovi”, resursi se nemilice troše i budzašto prodaju, i što je najvažnije, nezaustavljivo smo išli ka santi leda – zaprijetilo nam je dužničko ropstvo.

Epidemija virusa korona učinila je svoje – u ovom režimu neoliberalnog, mafijaškog kapitalizma dovela nas je do ekonomskog i socijalnog kolapsa. O stanju u DPS-u i gospodarevoj vještini vladanja kojom se oslobodio moćnih ljudi u partiji – hapšenju Marovića i partijsko-političkoj marginalizaciji Milice Pejanović Đurišić i Filipa Vujanovića biće riječi u narednom prilogu.

---