-Autor: Dejan Ilić

Putin mi se izvinio – tako kaže Vučić. Ej, Putin – pokušava Vučić da zasjeni prostotu. Zamišljam kako se Putin izvinio Vučiću: Izvini, nisi ti Šeron Stoun, šalili smo se. To jest: Prosti, tы ne ŠŃron Stoun, mы šutili – na Vučićevom ruskom. Dobro, možda nije bilo baš tako. Možda se Putin izvinio preko leđa Marije Zaharove (na ruskom: Mariя Vladimirovna Zaharova) – kao, znaš, Vučiću, prijatelju, kakva je ona, svojeglava, što na umu to na drumu (u Vučićevom prevodu: znaešŃŒ, Vučič, drug moĐš, kakaя ona, uprяmaя, čto u nee na ume v doroge) i sve tome slično.

Vučić s razumijevanjem klima glavom, na ruskom ili maternjem, svejedno je, jer se to ne vidi s druge strane žice, ili kako se to već kaže ako su koristili mobilne telefone.

Čitalac odmahuje glavom – nemoguće je da tako razgovaraju i izvinjavaju se predsjednici, sve i ako je jedan od njih Vučić. Isto tako, nemoguće je da Zaharova uradi bilo šta na svoju ruku. Kao što je nemoguće, selimo se sad na drugi kraj planete, da se predsjednici jedan prema drugome ponašaju onako kako se Tramp ponašao prema Vučiću u Vašingtonu. A ipak, gledali smo svojim očima. I nismo vjerovali, čitalac i ja. Pa bi sad da nas ubijede da nismo vidjeli to što smo vidjeli. Šta je drugo trebalo da vidimo?

Vučić: „Poslije tri decenije vrata Bijele kuće smo uspjeli da odškrinemo. Nikada nismo imali podršku SAD, uvijek su nam vrata Bijele kuće bila zatvorena. Bijela kuća je bila rezervisana za Albance i sve druge koji su protiv Srba. Svi su imali podršku Bijele kuće protiv Srba. Sada smo to promijenili”.

Trampova podrška izgleda kao Putinovo izvinjenje. Sve što Vučić kaže za izvinjenje – po reakciji Rusije vidi (se) koliko je poštovanje Rusije prema njemu lično i Srbiji – moralo bi važiti i za podršku. Dakle, po toj podršci se vidi koliko je poštovanje Sjedinjenih Država za Vučića lično i Srbiju. Recimo to jasno: kad god Srbija pristane da uradi sve što joj se kaže iz Vašingtona, i Srbija i onaj koji je u njeno ime na to pristao imaće poštovanje Sjedinjenih Država. Druga je stvar što se to na našem maternjem jeziku ne zove poštovanje, nego – ucjena.

Elaborirajmo još malo šta je Vučić u stvari rekao. On kaže: Odškrinuli smo vrata Bijele kuće. Ta vrata su nam dosad bila zatvorena. Dok su za nas bila zatvorena, sve vrijeme su bila otvorena za Albance sa Kosova i sve druge koji su bili protiv Srba. Svi su oni imali podršku protiv Srba. Ali, ja, Vučić, to sam sad promijenio.

Kako je to promijenio? Tako što je javio da će pristati na sve što je do juče tobože odbijao. I oni ga pozvali u Bijelu kuću da to potpiše. On otišao i potpisao. On njima potpis, oni njemu poštovanje u vidu nagrade. Samo što bi Vučić sad da nas uvjeri da se nije on promijenio, zajedno sa Srbijom, nego se promijenila Bijela kuća i Tramp u njoj. Čitalac sve zna o Trampu. S obzirom na to, kako zvuči tvrdnja da se Tramp promijenio? Na stranu Tramp: najmanje dvije decenije američka administracija traži od Srbije da prizna Kosovo. Zato su vrata bila zatvorena i zato su se sad kao otvorila.

Ali, sve je u ovoj zbrci od međunarodne politike pogrešno. I Tramp, i Putin, i Vučić pogotovo. Odškrinuta vrata, podrška, izvinjenje, poštovanje – gromopucateljne, a šuplje fraze. Kosovo je već dvije decenije nezavisno od Srbije. Ispravno je da Srbija ne smeta Kosovu da ga priznaju druge zemlje i prime međunarodne organizacije, sve i ako sama odbija da ga prizna. To što ga neće priznati, dovoljno je da se pokaže da sa tom nezavisnošću iz ugla Srbije nešto nije u redu. To što neće smetati, pokazalo bi pak da je Srbiji stalo do dobrobiti žitelja Kosova, koje zvanično ionako (navodno) smatra svojim državljanima.

Nikakvi trampovi, putini, zaharove, zabravljena ili odškrinuta vrata, podrške i njihovo uskraćivanje nisu potrebni da bi se razumjela ova jednostavna, a ispravna poruka. Srbija uporno odbija da je pošalje, pa je i sad, sasvim očekivano, propustila priliku za to. Stoga se valja pitati – nisu li trampovi, putini, zaharove, s vučićima na čelu, svi tu da pokriju još jednu krupnu grešku i tvrdoglavi inat. Možda stvar uopšte nije u tome da se pažnja odvuče od tobožnjeg priznanja. Možda se zapravo hoće sakriti da je sve ostalo po starom – dakle, mnogo buke ni oko čega. Poštovanje i podrška tu su, kao i sve ostalo – gola laž.

Peščanik.net

---