-Piše: Dragan Mraović

Mrak nastaje kada neko zatvori oči i neće da vidi ono što se jasno vidi. Baš kao u onoj bajci „Carevo novo odijelo”. Tako i Gospodar neće da vidi da je ostao go. I dalje misli da još može ono što više nikada neće moći. Umjesto da što brže ode i makne se od očiju javnosti, on šeta baš kao onaj car pod baldahinom američke „duboke države” i sada fali samo ono dijete iz bajke da vikne „Car je go!”

Ali, ono dijete iz bajke još se ne oglašava u Crnoj Gori koja je trideset godina zatvarala oči da ne vidi da je Gospodar go. Još je previše onih koji zatvaraju oči da su imali na čelu države klasičnog mafijaša. Za utjehu je da i u Srbiji mnogi žmure, iako su se gospodarčići mijenjali. Ona masa iz bajke koja je aplaudirala caru sada je takozvana američka „duboka država” iz koje sikću Hilari Klinton, Madlen Olbrajt, a sada su na novu vlast u Podgorici histerično naskočili Danijel Server iz Instituta za mir SAD, Januš Bugajski iz Centra za međunarodne odnose u Vašingtonu, Majkl Karpenter, nekadašnji visoki funkcioner Pentagona, i Metju Palmer sa rangom primjerenim političkom značaju naših vođa, odnosno nekakav pomoćnik podsekretara za balkanske vreže. Palmer sve to čini doduše prikriveno, kao što se kameleonski ponaša i u srpsko-albanskom čvoru na štetu Srba, jer je on sada zvaničnik Trampa koji je u sukobu sa tom „dubokom državom” pakla, ali i sâm povremeno žmuri na Palmera. Krenuli su ovi srbomrzitelji da spriječe formiranje nove vlade u Podgorici da bi održali na vlasti onoga preko koga su oni upravljali Crnom Gorom. Plan im je da odugovlače formiranje nove vlade, jer bi to bile „retrogradne, proruske, prosrpske snage”. Nisu objasnili zašto bi oni bili napredne snage, ako mrze Ruse i Srbe?! Mogli bi biti samo rasisti i šovinisti. Gospodar sada to ponavlja u svojim nastupima. Geopolitičar dr Srđa Trifković, vrstan poznavalac američkih prilika, kaže da je 24 sata poslije pobjede svijetle majske zore krenulo bezbroj mejlova na razne adrese u kojima predstavnici „duboke države” tvrde da Gospodar treba i dalje da bude „kapo dei kapi”, jer „opozicija nema kapacitet da formira vladu, pa SAD treba da pomognu svom NATO partneru da osigura dalji prozapadni kurs Crne Gore, što bi onemogućilo prodor ruskog malignog uticaja, a Srbiji da bude tvrđa prema problemu Kosmeta i obeshrabrilo onog srpskog nacionalistu Dodika da ne pušta NATO u BiH i ne dopušta stvaranje islamske fundamentalističke države u srcu Evrope. Naročito ih brine što članstvo u NATO-u ne garantuje zapadnu orijentaciju neke zemlje (sic!) i ne može da spriječi da Crna Gora bude agent Moskve. Danijel Server zato kaže da nije sigurno da je 41 poslanik opozicije dovoljan, jer „postoje različite kombinacije”, a veliki meštar tih kombinacija je i Palmer koji je podržao Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Srđa Trifković zato savjetuje da „bi bilo pogubno da se pobjednik na crnogorskim izborima uljuljkuje u vjeri da je glavni dio posla obavljen, jer nije... Potrebno je hitno preduhitriti igre Servera i kompanije izjavama prvaka pobjedničkog tima sa tri bitne poruke: da ovo nije pobjeda proruskih niti klerikalnih, već antimafijaških, antiautokratskih, autentično prodemokratskih snaga; da postojeće međunarodne obaveze Crne Gore neće biti dovedene u pitanje, uključujući članstvo u NATO i da će samo u normalizovanoj Crnoj Gori, oslobođenoj neprekidnih režimskih igara i podjela, SAD imati pouzdanog partnera”.

Jer Gospodar jeste go, no još zatvara oči. Ali, ako ne sada, progledaće u Spužu kada Tramp pobijedi zahvaljujući dobijanju milion srpskih glasova na izborima u SAD koje mu je obećao srpski lobi.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---