- Piše: Milutin Mićović

Najbolja je ova neregulisana demokratija. Ona nekad jako koriguje, čak uništava demokratiju koja se oslanja na zakonske mehanizme. Ne cijenim ovu demokratiju koja se širi našim sumornim svijetom, kaže mi prijatelj. U toj praksi važi pravilo – „dva loša ubiše Miloša“. Mi Srbi smo aristokratičan narod, ali čim ovo kažem, odmah mi se ukažu sjenke i provalije srpske nesreće, danas i kroz istorju. Jesu li Srbi otpadali od Srba, manje-više, demokratski? Najčešće – jesu, koristeći onaj stih kao pragmatičnu pouku, pa i kao demokratsku formulu: „poturči se, biće bolje za te“.

U demokratkoj formuli je ugrađen mehanizam negacije vrijednosti, ili istine. Čuvena je ona Balzakova riječ: „Ne prihvatam demokratiju u kojoj sedam budala nadglasaju pet genija“.

Dakle, kako i zašto su Srbi otpadali od Srba? Njegošev stih kaže: „Poturči se plahi i lakomi, mlijeko ih srpsko razgubalo“. Koji su to plahi? Da li su to plašljivi, da li plahoviti, brzi, kratkog fitilja, ili su to slabi (prema ruskom – plahoj – slab, nevrijedan?). Sve kad uzmemo u obzir, išlo bi tome da su to slabi. Jer i plahovit je slab, skoro kao i plašljiv. Često su se Crnogorci turčili i zbog uvrede – ne dobiju li medalju, hoće da se poturče. Ali su se turčili i „od zla domaćega“, od bratskog prezira, silobetine, nečovještva i sl.

Po predanju Stanko Crnojević (sin Ivan-bega), a brat glasitoga Đurđa Crnojevića, poturčio se, izabravši da služi moćnoj carevini (turskoj), umjesto maloj i okupiranoj očevini, Zeti. Poturčivši se, on već ironično govori o svojoj maloj očevini („hoće neba, a nema hljeba“ (kako to savremeno zvuči i danas) po riječima pisca „Balkanske carice”, kneza Nikole Petrovića.

Da li još postoji srpski aristokratizam? To je pitanje svih srpskih pitanja. Jer demokratija, ona koja se najčešće praktikuje, smišljeno je unižavanje i uništavanje temeljnih vrijednosti, osnova aristokratije. Srbi u savremenoj Crnoj Gori da se nijesu držali aristokratskih temelja, doista bi u novoj crnogorskoj demokratiji bili uništeni. Bili su predviđeni za „demokratski“ odstrel, egzil, ili novo „turčenje“ – primanje tuđe mjere i vjere, pristanak na samoponištenje, jer to što imaju u temelju, – jezik, pismo, kulturno pamćenje, predviđeno je bilo da, po demokratskoj proceduri, nestane.

Šta je održalo Srbe u Crnoj Gori? Pa vjerovanje u aristokratske vrijednosti, vjerovanje da je Bog živ, da pomaže onima koji na pravdi stradaju. Šta su bile velike narodne, veličanstvene litije, nego vjerovanje da Bog pomaže narodu da očuva svetinje (aristokratski zalog), svoj obraz, karakter, pamćenje. Srbi u Crnoj Gori na kojima su isprobani svi „demokratski metodi“ – razaranja njihove duhovne i kuturne osnove, degradiranje jezika, likvidacija ćiriličkog pisma, razaranje crkve i kulturnog pamćenja, organizovano razdvajanje jednog naroda – Srba Crnogoraca na dva suprotstavljena entiteta...

Aristokratizam je ispolinski teško održati u vrijeme terora bezlične demokratije, koja afirmišući „ljudska prava“ podstiče unižavanje temeljnih vrijednosti nacionalne kulture koju označava kao „mitomansko nasljeđe“, a podstiče – ultranacionalizam, satanizam, provincijalizam, mijenjanje tradicije, mijenjanje vjere, kulture, trgovinu ljudima, jednopolne brakove, mijenjanje pola, mijenjanje lika.

Da, aristokrati su predviđeni za stradanje, vjerovanje, raspinjanje... I na zdravlje!

(Autor je književnik)

---