- Autor: Dejan Žujović

Pravila su uvijek tako stara, zašto moram njima da se klanjam? Nije važno, pričaj mi o sreći, nešto lijepo, kao čokolada… Moja omiljena od „Obojenog programa”. Iz 2001, sa albuma „Ako nisam dobra šta ćemo onda”. Na prvo slušanje mi je probudila neki optimizam, posebno spotom s putovanjem vozom. Dijete željezničara, jbg… Sunce na horizontu, osmijesi, znoj i miris vagona. Uvijek se nadam nečem dobrom. Još uvijek mislim da dobro mora da pobijedi.

Slično je, vrlo vjerovatno, mislilo i mojih 70 kolega. Nadalo se uvijek najboljem. Kada su upisivali medicinu da će postati uvaženi članovi svoga društva. Kada su navlačili svoje skafandere da rade ono za šta su spremani. Da pomognu kada je najteže. I da njima neće ništa ružno da se desi. Kad se neko nečem dobrom nada… Prije dvije nedjelje sam u jednom Live Streamu na svom FB profilu obraćanje započeo čitajući tada pedeset imena i prezimena. Sada ih je već 70. U tom trenutku duša je htjela da mi iskoči iz grudi. Sada bih nekoga drugog natjerao da čita ta imena. Da razmisli malo u svojoj bahatosti i bezobzirnosti. One redove novoga kraljevačkog groblja mu nikada neću smaći sa spiska dugovanja. Nikada!

Koliko je medicinskih sestara i tehničara nastradalo ne znamo. Zašto? Gdje su ta imena? Zar ćemo i u ovim stvarima da se dijelimo? Ja sam dijete medicinske sestre. Da li je moj život važniji od njenog? Ili biste se zaledili kada bi taj broj svih, pokošenih bijelih, stajao ispred vas? Kad se neko nečem dobrom nada… I u smrti i u povredi nas dijele. Medicinska sestra će da dobije manje novaca od ljekara ako oboli. Zašto? Da li sam vredniji? Nisam i ne želim da budem. Ispravite to, žohari.

Nemam mnogo prijatelja među kolegama. Suviše smo različiti. Malo njih razumije mene, ja teško mogu njih da razumijem. Različiti pogledi na život. Ali, to su moja braća i moje sestre. I teško mi je kada vidim da padaju kao noćni leptiri. Teško mi je za svakim ko gubi zdravlje ili život, a nije morao. Od ponedjeljka sam raspoređen ponovo u Areni. Još uvijek ne mogu da dišem kako treba, ali opet navlačim prokleti kondom na sebe. Da li ste raspoloženi za jedno lijepo druženje? Uz puno znoja? Vi gospodo sa Kopa? Klaberi? Hoćemo li, šmekeri?

Iskreno se nadam da ćemo, kao ljudi, svim našim nastradalim zdravstvenim radnicima da podignemo jedan zid sa svim tim imenima. Kao što smo trebali i svima izginulima u ratovima koje nismo vodili. Žrtvama bombardovanja. Žrtvama poplave u Obrenovcu. Ali, možda bi to za neke bilo previše? Kamičak u cipeli savjesti? Ovdje je ljudski život oduvijek bio najjeftiniji. Sjutra ako budem umro od korone moja porodica će da dobije sto hiljada dinara jednokratne pomoći. Malo je, bre, rođaci. Hoću bar koliko je bilo u onom koferčetu. To je cifra. Cijena analnog ribarenja za cio život. Kada te neko go.nima izmaže, a ti se samo osmijehneš i kažeš – hvala. To hoću. Tu cifru. Hoću da mi smrt platite koliko ste mi nudili svoj pokret da ugasim. Tu mi cifru dajte djeci. Je.alo vas osamsto eura. U dupe ih nabijte! Hoću cifru kao za vjetropark. Koja je bila cijena ministarske pozicije? Hoću cifru kao kad naručim dvjesta škoda bez tendera. Hoću! Ili neću da umrem iz inata!

Šta god da mi radite, ućutati neću. Uvijek ću da vas podsjećam na to koliki ste smradovi i cave. Takav sam jer se uvijek nadam nečem dobrom. Da je ostalo ljudi s obrazom i moralom. Ako više nego uspješno ubijate rijeke, trujete zemlju i vazduh, da ne možete baš svakoga čestitog čovjeka da obilježite žutom trakom. Da je ostalo ljudi u ovom paklu. I da ćemo da se prebrojimo jednoga dana.

Neću više da vas puštam da me mračite. Od danas za mene više ne postojite. Obećavam. Spomenuti vas više neću. Nije vuku o bubašvabama da besjedi. Što bi rekao brat Škabo – doviđenja, ćao. Mali ste vi ovolikom čovjeku da grob iskopate. Ne bih stao. Prokišnjavao bi, urušio se. Ni rupu ne biste znali da iskopate kako treba. Dunsteri. A za braću i sestre ću da vas ganjam dok sam na nogama. Biću savjest kada savjesti nemate. Biću obraz kada obraza nemate. Biću istina jer za istinu ne znate. Bagro. Sve je spremno, to je moja snaga, nježni ljudi različitih strana. Kad se neko nečem dobrom nada…

nova.rs

---