- Piše: Aleksandar Matović
(Otvoreno pismo ministarki Vesni Bratić)
Prvo da Vam čestitam novo radno mjesto. Ni u jednom trenutku nisam posumnjao da ste prava osoba za tu funkciju. I hvala Vam što našu ćirilicu vraćate tamo gdje joj je mjesto. Ipak smo svi mi prva slova napisali na tom pismu. A razlog zbog kojeg Vam pišem je ovaj – ovo se više ne može trpjeti! Evo o čemu se radi. Cijenim da sam koju godinu stariji od Vas pa ću dati sebi slobodu da Vam ispričam kako smo 1990. godine pošli na glasanje. Naime, bijahu to prvi posleratni izbori, i tadašnji naši staratelji nisu bili baš sigurni hoćemo li se snaći u tom svijetlom i uzvišenom procesu. Pa su angažovali sada pokojnog
Radosava da nam u jednoj kratkoj televizijskoj formi sve potanko objasni. I vidjeli smo kako Rašo prvo ide u prodavnicu da kupi novu košulju. Pa kako dolazi na biračko mjesto na kom ga ljubazne gospođe upućuju šta i kako da uradi. Radosav je sve vrijeme učio i bečio, čudio se – baš kao i u
Živkovoj seriji koja ga je proslavila. Toliko je sve prosto bilo prikazano da je morao razumjeti bukvalno svak. Dobro, to je bilo 1990. godinice.
Kako vrijeme neumitno teče, ide isključivo naprijed a ne nazad, mi poslije izvjesnog vremena, htjeli-ne htjeli, uđosmo u dvadeset prvi vijek. I duboko zagazismo u isti. A naši staratelji ne promijeniše mišljenje o nama... Nastaviše da nas upućuju u izvjesne tokove na najprostiji način – UTULI KAD NE TREBA – pozivahu nas da štedimo električnu energiju tako što ćemo isključivati sijalice ako nam njihov blještavi sjaj nije baš neophodan. UČI DOMA – govorahu nam u svrhu očuvanja zdravlja i života.
Kao država stari smo hiljadu godina (koji vijek gore-dolje) te smo kao takvi daleko od granice punoljetstva. Uzmimo da smo dosad i naučili pođešta. Recimo da nam ne treba baš sve objašnjavati kao trogodišnjem đetetu. Red bi bio da nam se staratelji ubuduće obraćaju sa malo više poštovanja. Da nam sa bilborda kažu – ŠTEDITE ELEKTRIČNU ENERGIJU – ISKLjUČITE NEPOTREBNE SIJALICE. Ili – UČITE KOD KUĆE, VANI BIJESNI RAT! Neka nam time poruče – odrasli ste, zreli, nećemo vam još i tepati. A i niste neki primitivci, razumijete kad vam se obraćamo književnim jezikom našim.
Eto, poštovana ministarko, apelujem da preduzmete odgovarajuće korake u tom pravcu. Ne sumnjam da ćete to i učiniti.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
