-Piše: Ratko Kontić

1941–1945–1991–2006–2020?

(Povod za pisanje ovog teksta je autorski tekst ambasadorke SAD Džudi Rajzing Rajnke objavljen u dnevnom listu „Dan” 20. januara 2021. godine)

Motivisan sadržinom teksta i zabrinutošću za nas, moram reći da je i Crna Gora na prekretnici i da je sve potrebno posmatrati u jednom širem kontekstu – teritorijalnom, mentalitetskom i istorijskom, iako sam siguran da ambasadorka mnogo toga zna.

Kvislinški aparat i formacije u Srbiji činili su Vlada, upravni i policijski aparat i oružane formacije koje su tokom Drugog svjetskog rata pružale pomoć okupatoru. Njemački okupatori su u maju 1941. osnovali tzv. Komesarsku upravu, koja je preko banskih uprava aktivirala upravno-policijski aparat Kraljevine Jugoslavije. Od Srpske vlade spasa do Srpskog dobrovoljačkog korpusa i Ravnogorskog četničkog pokreta, s jasnim ciljevima prema onima koji nijesu bili po volji.

Nezavisna država Hrvatska proglašena je 1941. od ultranacionalističke i fašističke organizacije Hrvatski ustaški pokret, a sve je podržano od italijanskih i njemačkih okupatora. Bila je podijeljena u 22 župe, a ministarstva su vršila funkcije preko ravnateljstava u velikim i kotarskim župama. Ustaško rukovodstvo je postavilo jasne ciljeve prema onima koji nijesu bili po volji.

U Sloveniji su italijanski okupatori, poslije obrazovanja tzv. Ljubljanske provincije, imenovali Savjet četrnaestorice. U srezovima i opštinama se radilo po zahtjevu italijanskih okupatora, a formiranjem Bijele garde od strane slovenačke organizacije „Slovenska zvijezda“ postavljaju se jasni ciljevi prema onima koji nijesu bili po volji.

U Makedoniji su kolaboranti bili dio sistema bugarske okupacione policije i upravnog aparata. Bila su formirana tzv. Tajna savjetodavna vijeća pri sreskim opštinama i upravama, kao pomoćni policijski organi. Kasnije se organizuju „kontračete“ sa jasnim ciljevima prema onima koji nijesu bili po volji.

Na Kosovu su kolaboranti bili uključeni u upravno/policijski aparat okupatora i protektorata tzv. Velike Albanije, a italijanski okupacioni aparat je formirao pomoćnu policiju koja je djelovala po opštinama, srezovima i okruzima. Uz podršku njemačkog okupatora, formirana je politička organizacija,,II prizrenska liga”, koja je imala vojnu komandu, a s formiranjem tzv. Kosovskog puka postavljaju se jasni ciljevi prema onima koji nijesu bili po volji.

U Bosni, razapetoj iznutra odavno i na raskrsnici svih ideologija iz neposrednog okruženja, sa jasnim ciljevima prema onima koji nijesu bili po volji, jedni drugima.

U Crnoj Gori su kolaboracioni aparat činili bivši upravni aparat, četnici D.M. i separatisti. Odmah nakon kapitulacije Jugoslavije, grupa separatista je obrazovala Privremeni administrativni komitet od 13 članova koji je u maju 1941. uputio dobrodošlicu italijanskim okupacionim snagama, a crnogorskom narodu čestitke povodom,,oslobođenja“. Okupator je organizovao rad, uz domaću pomoć, preko sreskih načelstava i opštinskih vijeća sa žandarmerijskim stanicama na terenu, s jasnim ciljem prema onima koji nijesu bili po volji.

Naravno, postojali su i komunisti – partizani, prvenstveno kao dio velikog otpora okupatorima na širim prostorima i borbe protiv fašizma. Oni su se borili s drugih ideoloških osnova i pobijedili. Moramo priznati da se, osim borbe protiv okupatora, vodio i krvavi međusobni rat, po više osnova. A onda smo odlučili da živimo svi zajedno, iako je bilo onih koji su sugerisali da se to ne radi.

Pa slijede domovine FNRJ (1946), SFRJ(1963), pa SRJ (1992), pa zajednica Srbije i Crne Gore (2003). Ne računajući Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (1929–1941) i DFRJ (1943), promijenili smo četiri države za navedeni period. Sve do 2006, kada se Crna Gora i Srbija konačno razdvajaju. A to je peta država za nas u Crnoj Gori, i više nemamo šta da dijelimo (u svim navedenim zajednicama Crna Gora je bila svojevoljno).

Sve žrtve nam nijesu bile dovoljne da ne počnemo ponovo ratovati, međusobno, 1991. godine. Podjele nastale na tragediji su, do današnjih dana, poslužile za mnoga stručna izučavanja, ali i kao bitan element vođenja političkih ideologija i programa, prebačenih iz dugogodišnjeg jednopartijskog u višepartijski sistem.

Istorijski gledano, to je bilo juče, a veoma je bolno. Da se ne pravimo gluvi ili slijepi i da razumijemo da nikada u istoriji Crne Gore ništa nije bilo idealno i bezgrešno. Da se samo sjetimo preklinjanja vladike Petra – Svetog Petra Cetinjskog (1784–1830) u njegovim poslanicama da ne činimo zlo jedni drugima u Crnoj Gori, mnogo vremena prije partizana i četnika. A okupacija je tada trajala neuporedivo duže od četiri godine. U to vrijeme se vladika Petar I služio sa četiri svjetska jezika.

Crna Gora je nezavisna, međunarodno priznata država i to je nepromjenljiva kategorija. Jedna od njenih tekovina je i to što smo, od proglašenja nezavisnosti, pokazali sve svoje dobre i loše osobine. Ali više nema mogućnosti da glumimo. Crna Gora se ne može voljeti samo ako ste na vlasti ili mrzjeti ako nijeste na vlasti. Moramo imati zajednički cilj da naša država bude zasnovana na pravdi i jednakosti svih njenih građana, koji će na izborima odlučivati ko će biti vlast.

Ako potvrdimo svoju unutrašnju nestabilnost u narednom periodu, nema ništa od ostvarivanja demokratije, građanske države ili očekivanog članstva u EU i njihovim fondovima, niti od iskrenog doprinosa članstvu u najmoćnijem vojnom savezu na svijetu. Neće biti mira među nama, a takvi nikome nećemo trebati.

Crnu Goru čini njen narod i niko ga ne može zamijeniti nekim drugim koji bi mu bio po volji.

Crna Gora, koju je Anri Delari (sekretar kneza Danila od 1855. do 1859.) opisao kao „uzburkano okamenjeno more“ i u kojoj nikada nije bilo lako živjeti.

Bilo bi mi drago ako sam uspio da ambasadorki SAD, barem malo, pomognem da razumije naše međusobne razmirice. One mogu postati i ružne i u 21. vijeku, ako se stvore uslovi za to, kao što se nedavno desilo u Americi. Crnoj Gori su neophodni savjeti i preporuke. Posebno sada kada je narod u Crnoj Gori uspio da promijeni vlast, nakon 30 godina – olovkom. Vlast koja je prije toga promijenila one koji su bili na vlasti skoro 50 godina, ali na drugi način.

Zato je Crna Gora dobila podršku svih dobronamjernih država i pojedinaca. Moramo pokušati da se ne vraćamo unazad i na dijeljenje na „neprijatelje i izdajnike“. Naša budućnost ne može biti zasnovana na tome ko je kome po volji. Zakoniti izbori će biti jedini rezulat izražavanja pojedinačne i kolektivne volje i ništa drugo.

Određeni navodi u ovom tekstu potiču iz stručne literature službi bezbjednosti jedne od naših bivših domovina, ostalo je stav autora.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)

---