-Piše: Jovo Pejović

Mediji su svakog dana prepuni informacija o krađama koje čine sitni lopovi. Tako se pojavljuju naslovi poput onih da lopovi haraju u doba korone. Pročitao sam podatak da je gotovo svaki 68. građanin Crne Gore lopov, što čini 1,5 odsto ukupnog broja stanovništva. To je računica koja se dobija na osnovu broja lopova koji su registrovani u policijskim evidencijama. Broj neregistrovanih je višostruko veći. Dobro upućeni kažu da je Crna Gora zahvaljujući bivšem režimu postala raj za lopove, naročito za one na važnim državničkim funkcijama. Podaci koje svakodnevno objavljuje nova vlast na osnovu zatečenog stanja samo su neki od dokaza da je odlazeća vlast u krađi prevazišla i najpoznatije gangove. Podaci koji se vezuju za mnoge bivše visoke funkcionere na raznim nivoima vlasti navode na opravdanu sumnju da se radi o klasičnoj lopovskoj organizaciji koja je koristeći mehanizme vlasti bezočno otimala i krčmila državnu imovinu i stekla enormno bogatstvo kako u nekretninama, tako i u novcu. Ako se tome doda bogatstvo koje su stekli šef režima, članovi njegove uže i šire porodice, tajkuni bliski vrhu režima, kumovi i prijatelji, kao i jedan broj visokih policijskih funkcionera, sudija i tužilaca, o čemu mediji redovno informišu javnost, onda je jasno i nevjernim tomama ko su ljudi koji su proteklih decenija upravljali državom. Ono što posebno razara biće svakog građanina Crne Gore jeste njihova odbrana da su sve to radili za dobro države i za zaštitu njenih interesa. Krađa se ustoličila u Crnoj Gori. Uz nju ide i laž koja u stopu prati horde lopova i prevaranata. Vlast je lopove naučila da dobro ispeku zanat kao i da u svojoj odbrani dobro ovladaju retorički i stilski do te mjere da ima i onih koji im zavide kako se brane. Nažalost, oni su i dalje podržani od nekih medija koji su i dalje u službi bivšeg režima, kao što su bili kada su droga i duvan preplavili naše prostore. Zato ne čudi što je crnogorska hobotnica decenijama pokušavala utemeljiti tišinu kao trpno stanje i uz pomoć zastrašivanja, hapšenja i progona svih koji su ukazivali na te pojave skrećući na taj način pažnju na neka druga pitanja kako bi ukrivali tragove. Danas se pred svima nama postavlja pitanje, ima li iko u Crnoj Gori ko se u proteklih 30 godina nalazio na iole značajnijoj funkciji a da nije ogrezao u krađi i kriminalu? Ima li iko da izračuna koliko je bogatstvo koje su nezakonito stekli i šta bi ono značilo za državu i njene građane da se nije slilo u džepove vlastodržaca? Poštujući opredjeljenje svakog građanina da ima lični odnos prema identitetskim, vjerskim i nacionalnim pitanjima, pa i na način koji je u suprotnosti sa mojim stavovima, ne mogu vjerovati da postoji neko ko na putu ka ostvarivanju tog cilja ide ruku pod ruku s klasičnim lopovima koji nijesu prezali ni od čega i ni od koga samo da pribave ličnu korist za sebe, rodbinu i prijatelje. Sada kada na svjetlo dana izlaze nepobitni dokazi koji potvrđuju sumnje koje decenijama kruže Crnom Gorom, bilo bi ravno izdaji nezapamćenih razmjera ako bi nova vlast zatvorila oči pred očiglednim i dozvolila da sve prođe bez zaslužene kazne. To bi bilo u istoj ravni sa kriminalnim radnjama pojedinaca koji spaljuju dokumentaciju da bi sakrili kriminogene radnje bivšeg režima. Onima koji vide dalje od nosa nije teško odvojiti žito od kukolja. Naročito danas kada se sve vidi pa i kako se političari prodaju i svako malo mijenjaju svoje političko opredjeljenje. Zato ne dozvolimo da nas veliki lopovi zabavljaju pričom o malim lopovima, jer u državi gdje se sve zasnivalo na krađi prvo se treba obračunati sa krupnim ribama. Na tom planu treba biti hrabar i odlučan jer se na dodvoravanju Briselu i Zapadu koji je dozvolio bivšem režimu da opustoši našu državu ne može graditi budućnost Crne Gore.

---