- Piše: Borivoje Ćetković

Radost koju nam prirediše Nikšićani koji 14. marta masovnim i hrabrim izlaskom na birališta svrgnuše s vlasti Đukanovićev režim, spregnut s vodećim crnogorskim kriminalcima, nije trajala dugo. Stigoše aberi da premijer osniva svoju partiju, zatim uslijediše reagovanja lidera koalicije „Za budućnost Crne Gore“. Međutim, pitanje osnivanja partije postalo je sekundarno – stiglo je negativno mišljenje Venecijanske komisije na predložene izmjene tužilačkih zakona koje im je uputio ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore Vladimir Leposavić. Vlada Crne Gore je početkom januara pripremila nacrt zakona o tužilaštvu, koji je predvidio ukidanje Specijalnog državnog tužilaštva i smjenu glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, dok je, s druge strane, planirano osnivanje tužilaštva za borbu protiv kriminala i korupcije. Takvom predlogu snažno se usprotivila opozicija u Crnoj Gori, a reagovala je i Evropska komisija, uz poruku da bi to bio korak unazad u reformama. Nakon stava zvaničnog Brisela, dio vladajuće većine povukao je predlog iz skupštinske procedure, što je izazvalo negodovanje Demokratskog fronta, koji je uslovio podršku Vladi usvajanjem pomenutog zakona. U mišljenju Venecijanske komisije se izričito, više puta, navodi da se mora poštovati sigurnost mandata aktuelnog glavnog specijalnog državnog tužioca. Kako se navodi, predloženi zakon nije usmjeren ka pravnom uređenju, već prema konkretnoj ličnosti – Milivoju Katniću. Da bismo shvatili argumentaciju koju navodi Venecijanska komisija protiv usvajanja predloženih tužilačkih zakona, valja se prisjetiti kada je i zašto ona osnovana i koji su ciljevi njenog djelovanja. Venecijanska komisija (službeni naziv Evropska komisija za demokratiju putem prava) osnovana 1990. godine, na kraju tzv. Hladnog rata, savjetodavno je tijelo Savjeta Evrope „radi odgovora na urgentna pitanja u vrijeme uvođenje savremene liberalne demokratije u niz zemalja koje su u to vrijeme napuštale socijalizam“. Kako su bivše socijalističke zemlje prošle nakon uvođenja „liberalne demokratije“, to jest kada su uvele neoliberalni, pljačkaški kapitalizam dobro je poznato: manje-više u svima je izvršena pljačka stoljeća, opljačkana su društvena dobra i prirodna bogatstva. Građani su u ime liberalne demokratije ostali bez socijalnih, ekonomskih i kulturnih prava, a mnogi su lišeni prava na rad- prava na život. Zar u Crnoj Gori nemamo mnogo prečih poslova (da spasavamo živote ljudi, da se pomogne onima koji ostaju bez posla) nego da vodimo rasprave o tome da li treba ispoštovati odluke Venecijanske komisije, koja je, inače, savjetodavno tijelo Savjeta Evrope, međunarodne asocijacije koju čini ukupno 47 evropskih i susjednih zemalja? Otkuda tolika zabrinutost VK za sigurnost mandata aktuelnog glavnog specijalnog državnog tužioca? Neće biti da uvaženi međunarodni eksperti, članovi te komisije, ne znaju ono o čemu u Crnoj Gori i „vrapci na grani cvrkuću“: tužilaštvo i sudstvo su rak-rana crnogorskog društva i borbe protiv kriminala i korupcije nema dok su u tužilaštvu Katnić i mnogi drugi „katnići“. Biće da je specijalni tužilac još potreban ne samo Đukanoviću, već i njegovim gazdama u Briselu, Berlinu i Vašingtonu. Koalicioni sporazum lidera pobjedničkih koalicija, potpisan nakon parlamentarnih izbora, obavezuje Vladu Crne Gore, nameće joj određene obaveze što, dakako, ne znači da svaku preporuku tijela EU moramo bespogovorno izvršavati i slijepo se držati njenih „savjeta“. Moramo voditi računa i o svojim državnim i nacionalnim interesima.

---