- Autor: Ivan Tokin

Prije oko godinu dana sam prvi put pomislio na vakcinu protiv korone. Pričao sam sa ženom, to je bilo kad smo shvatili da ovo neće da prođe sjutra, ni za mjesec dana, nego ko zna kad. Žena me je pitala šta ćemo da radimo, a ja sam rekao da čekamo da se pojavi vakcina i da gledamo da je se što prije dokopamo.

Danas smo oboje primili prvu dozu. Ja sam imao zakazano za danas, za „sputnjik“, a gospođa je imala za prije četiri dana, za „astra zeneku“, ali nije otišla na svoj termin nego smo zajedno otišli na moj, jer smo htjeli da primimo istu vakcinu, rusku. Nije bilo nikakvih problema, naš argument da ne bismo da se razdvajamo ni po pitanju vrste vakcine ljekarima je bio dovoljan, i evo nas, sjedimo kod kuće s potvrdama, imunizovani, ili na dobrom putu da to postanemo.

Kad sam prvi put čuo da će se vakcine pojaviti i da ih razvijaju sve neki ozbiljni ljudi, pomislio sam da se to nas ne tiče mnogo, jer ko zna kad će neka takva, najtraženija stvar na svijetu u datom trenutku, stići u Srbiju. Međutim, znamo šta se desilo, vakcine ne da su stigle, nego smo dobili mogućnost da biramo. Što se mene tiče, to je velika stvar, da stanovništo jedne ovako male i siromašne zemlje među prvima na svijetu dobije mogućnost da se spase od bolesti koja je napala planetu.

Nisam stručnjak imunolog ili epidemiolog, moja znanja iz tih oblasti kreću se u okvirima opšte kulture. U tim okvirima, imunizacija je najbolji vid borbe protiv zaraznih bolesti. Ipak, nisam bio svjestan na koliko je sve načina moguće dovesti u pitanje nešto o čemu se, po meni, ne raspravlja. Prvo mi je bilo smiješno, a onda je prestalo da mi bude smiješno. Rasprave o opravdanosti imunizacije, odnosno vakcinacije, oprostićete mi ako se ne izražavam najpreciznije, liče mi na referendum o tome da li hoćemo da preživimo, ili nećemo. Da li bismo opet normalno da živimo ili da ovako preživljavamo, u strahu od zagrljaja i poljupca, maskirani i socijalno distancirani.

Ono što me je naročito pogodilo je što sam u nekom trenutku primijetio da argumenti protiv vakcinacije, u određenoj mjeri, počinju da djeluju na mene. Što bi rekli ljudi koji stoje iza takvih argumenata, da počinjem da mislim svojom glavom. To me je stvarno uplašilo. Nije da sam i u jednom trenutku pomislio da se ne vakcinišem, ali nisam se prijavio baš prvog dana kad je to bilo moguće.

Dobro, prije toga sam preležao koronu i računao sam da imam određenu zaštitu, ali, opet, znam šta mi se motalo po glavi. Nisam mislio da će neko da me čipuje ili da će da mi se promijeni genetski kod, ali gomile suludih izjava zvaničnika i običnog svijeta koje su se slivale u mene nekako su me zbudalile. Znate, meni stvarno nije normalno da se razuman čovjek, u ovoj situaciji, čak i na trenutak dvoumi povodom primanja vakcine, koja je besplatna i, spletom srećnih okolnosti, nama tako dostupna. Ipak, kao što znamo, nisam se prijavio odmah, nego malo kasnije. U međuvremenu, liječio sam se stručnom literaturom.

U stručnoj literaturi čovjek može svašta da pročita. Na primjer i ovo – među svim mjerama prevencije zaraznih bolesti imunizacija predstavlja najbržu, najdjelotvorniju i ekonomski najopravdaniju mjeru, koja je direktno uticala na smanjenje incidencije i mortaliteta zaraznih bolesti i izmjenu strukture obolijevanja od zaraznih bolesti u čitavom svijetu. Mnoga oboljenja, koja su prema visini incidencije, mortaliteta ili invaliditeta predstavljala prvorazredne zdravstvene probleme, danas su u razvijenom dijelu svijeta eliminisana ili svedena na pojedinačnu pojavu. S izuzetkom obezbjeđenja zdravstveno bezbjedne vode za piće, nijedna druga mjera nije imala tako dominantan uticaj na pad mortaliteta i porast populacije.

Ovakve ili slične istine rasute su po stručnoj i naučno-popularnoj literaturi koja je dostupna svakome ko ima pristup internetu ili biblioteci. Priča o imunizaciji je, pored svega, izuzetno zanimljiva, borba protiv zaraznih bolesti kroz istoriju puna je dramatičnih obrta, primjera nesalomivosti ljudskog duha, fantastičnih ljudskih sudbina, nadahnuća, superherojstava, nepristajanja na bolest, naizgled beznačajnih sitnica koje mijenjaju tok istorije, ljubavnih priča od kojih zastaje dah i, najviše od svega, ljubavi prema životu.

Ako se slučajno uhvatite nekog takvog štiva, obećavam vam da ćete se dobro zabaviti, i u kontekstu situacije u kojoj se svi trenutno nalazimo, i van njega. Osim toga, biće vam mnogo lakše da mislite svojom glavom.

nova.rs

---