Piše: mr Radomir Božović

(Otvoreno pismo gospođi Draginji Vuksanović Stanković)

Vi ste poslanica Socijaldemokratske partije u Skupštini Crne Gore, i doskorašnja predsjednica te iste partije. Vi držite da ste građanska partija koja se zalaže za socijalnu pravdu. Međutim, Vaši stavovi poslednjih nekoliko mjeseci me dovode u situaciju da posumnjam u građansku orijentaciju Vaše stranke i Vas kao poslanice.

Građane Crna Gore koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi i koji ne dijele Vaše stavove ste nazvali „posrbicama”. To je jedan uvredljiv i pogrdan termin, koji Srbe u Crnoj Gori tretira kao građane koji su napustili (izdali) crnogorsku nacionalnu ideju i sebe nazvali Srbima. Gospođo Vuksanović Stanković, ja lično se izjašnjavam kao Srbin, ali niti sam prelazio iz nacije u naciju niti mijenjao vjere, već sam Srbin od rođenja, kao i moji preci što su bili. I ponosim se time. A i sve da sam mijenjao opredjeljenja, nacije i vjere, zar to nije u duhu građanske orijentacije, ako poštujem zakone države u kojoj živim? Zar Vi kao građanski orijentisana intelektualka možete da spočitavate nekome izbor ličnih opredjeljenja? Zamislite da naše sunarodnike islamske vjeroispovjesti nazovemo „poturicama”, kao što je bilo u Njegoševo vrijeme, samo zato što su njihovi preci promijenili vjeru?! To je za mene danas nepojmljivo i duboko uvredljivo, a nadao sam se da je taj diskurs davno prevaziđen.

Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori nazivate okupatorskom. To je Vaše pravo i Vaš izbor, ali na taj način sve one vjerujuće pravoslavne građane u Crnoj Gori koji poštuju i pripadaju Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj označavate saradnicima okupatora. Znate, okupator nije izdao svoju zemlju, već joj služi vršeći vlast na tuđim teritorijama. A saradnici okupatora su izdali svoj narod i državu služeći tuđinu. Za saradnike okupatora slijedi javni prezir svih poštenih i časnih građana, ljaga koju ne mogu sprati ni njihovi potomci. Za njih je važio prijeki sud, i duboki prezir. Da nije mnogo s Vaše strane, gospođo Vuksanović Stanković? Crtate mete, nazivajući saradnicima okupatora većinu pravoslavnog stanovništva u Crnoj Gori, među kojima podjednako ima i Srba i Crnogoraca, kao i građana drugih pravoslavnih nacija samo zato što idu u crkvu koju Vi ne simpatišete. Da li je to građanski?

Veliki dio srpskog naroda, tačnije sve one koji ne dijele Vaše mišljenje, nazivate srpskim polusvijetom, aludirajući na TV emisiju koja se emituje na nekim privatnim televizijama i koja se naziva „Srpski svet”. Kroz tu emisiju su prošli istakniti univerzitetski profesori, književnici, umjetnici, sportisti i intelektualci koji su, neko manje a neko više, uspješno iznosili ideje o bliskosti i zajedništvu Srba, ma gdje živjeli. Zar je građanski okarakterisati brojne pripadnike srpskog naroda polusvijetom? Zar to nije omalovažavanje mnogih poštenih i časnih Srba samo zato što ne misle kao Vi? A da li je, s druge strane, građanski i akademski zaigrati poskočicu i zapjevati pjesmu o Krstu Zrnovom, kao što ste Vi radili s građanima koji protestuju ispred Skupštine Crne Gore i na Cetinju, i koji usput psuju majku četničku? Ko tu pripada polusvijetu?

No, sve ovo što sam nabrojao mogu i da zanemarim, znajući da Vaše stavove dijeli mali broj građana u Crnoj Gori, što pokazuju poslednji izborni rezultati Vaše patrije. Više me boli ambijent koji ste donekle kreirali i Vi, kao dugogodišnji koalicioni partner DPS-a, i vaše ćutanje i mlako reagovanje na rad tužilaštva i sudstva vezano za devijantne pojave u Crnoj Gori. Osnovni sud u Podgorici osuđuje sa 1.200 eura gospođu koja je prepoznata u aferi „Nije te prepoznao teren“, i nikoga od nadređenih ne procesuira, već slučaj tretira kao izolovan. Ili na kontroverznu kvalifikaciju tužilaštva u aferi „Koverta“, u kojoj tužilaštvo zanemaruje nelegalno finansiranje DPS-a, i kupovinu glasova tim novcem, a krivicu svaljuje na sitne činovnike DPS-a koji su taj novac distribuirali. U srećnim zemljama bi takvim partijama bio zabranjen rad, a čelnicima ne bi bilo u primisli da kupuju naše duše. Kreiran je čitav jedan ambijent gdje su građani uslovljeni prilikom zapošljavanja, glasanja i svega ostalog, i gdje stasavaju generacije neslobodnih ljudi.

Da li se može stvarati građansko društvo u državi gdje dominiraju neslobodni građani, u kojoj se glasovi kupuju za manje od stotinak eura, a mnogi mogu doći do posla samo ako ih je „prepoznao teren“. Da li je građanska država u kojoj jedno radno mjesto vrijedi 4 glasa? Ovakav ambijent me, gospođo Vuksanović Stanković, više brine i pogađa. Boli me što svoju djecu usmjeravam da kad odrastu budu građani Njemačke ili Luksemburga, zemalja gdje im duša neće biti kupljena za 50 eura i gdje će moći da rade i žive i „ako ih nije prepoznao teren“. Ako se ne zaustave ovakve pojave, doći će nam neko bogat, pa će nas sve kupiti, zajedno sa Crnom Gorom!

Poštovana gospođo Vuksanović Stanković, nećemo napraviti građansko društvo tako što ćemo jedni druge nazivati izdajnicima, saradnicima okupatora i polusvijetom samo zato što mislimo drugačije. Građansko društvo postoji samo tamo gdje su sloboda mišljenja i djelovanja svakome dozvoljeni sve dok ne ugrožavaju druge, i gdje različitosti mišljenja predstavljaju bogatstvo društva, a ne kriterijum za salve uvreda i poniženja.

(Autor je profesor matematike)

---