Azilanti sa Bliskog istoka u Njemačkoj masovno se odriču islama i prelaze u hrišćanstvo, pa tako Muhamed i Afsaneh postaju Martin i Katarina, prenosi zagrebački „Jutarnji list”.
Muhamed Ali Zonobi pognuo je glavu, a sveštenik je njegovu crnu kosu polio svetom vodicom, piše Jutarnji list, a prenosi Fonet.
„Odričeš li se Sotone i svih djela njegovih”, pitao je pastor Gotfrid Martens izbjeglicu iz Irana.
„Hoćeš li se otrgnuti od islama”, upitao je pastor. „Da”, ponavljao je Zonobi. Sveštenik je tada raširio ruke i krstio muškarca „u ime Oca, Sina i Duha svetoga”.
Muhamed je postao Martin – više nije musliman, sada je hrišćanin.
Zonobi, stolar iz iranskog grada Širaza, stigao je u Njemačku sa suprugom i dvoje djece prije pet mjeseci. On je samo jedan od stotina, uglavnom Iranaca i Avganistanaca koji su se preobratili u episkopalnoj crkvi u Berlinu.
Kao Zonobi, većina napominje da su prigrlili hrišćanstvo zbog čvrste vjere. No, ono što neće na glas da priznaju je da im ova odluka povećava šanse za dobijanje azila budući da će imati opravdan argumet kako će, budu li poslani nazad u domovinu, biti suočeni s progonom jer su – hrišćani.
Ipak, pastoru motivacija nije bitna.
„Mnogima krštenje promijeni život”, kaže pastor koji procjenjuje da se samo oko 10 odsto obraćenih ne vrati u crkvu.
„Znam da ljudi dolaze ovamo jer se nadaju azilu. Ali, pozivam ih da se pridruže jer znam da svako ko dođe ovdje, neće izaći isti”, kaže pastor Martens.
Samo krštenje nije dovoljno za dobijanje azila i kancelarka Angela Merkel naglasila je prošle nedjelje da i islam pripada Njemačkoj.
Ali, u Avganistanu i Iranu preobraćenje na hršćanstvo se kažnjava smrću ili zatvorom, pa je malo vjerovatno da će Njemačka vratiti takve izbjeglice kući.
Nekolicina krštenih u Martensovoj crkvi nije željela da otkrije svoja imena zbog straha da će se nešto loše dogoditi članovima njihovih porodica koji su ostali u domovini.
Posle tromjesečnog „ubrzanog kursa” pastor Martens krsti muslimane, a kasnije im čak i pomaže oko dobijanja azila.
I druge crkve širom Njemačke prijavile su povećan broj iranskih preobraćenika.
Ne postoji tačan broj koliko muslimana se u proteklih nekoliko godina u Njemačkoj preobratilo, i oni su velika manjina naspram četiri miliona muslimana koliko ih živi u Njemačkoj.
Martens ova preobraćenja opisuje kao malo čudo.
Ove godine zahtjev za azil podnijeće, kako se pretpostavlja, oko 800.000 ljudi, i dok će izbjeglice iz Sirije gotovo sigurno dobiti status azilanta, situacija je komplikovanija za ljude iz Irana i Avganistana jer je stanje u tim državama, posebno u Iranu, kudikamo stabilnije.
Proteklih godina oko 40-50 odsto izbjeglica dobilo je dopuštenje da ostanu u Njemačkoj, a mnogi od njih imaju samo privremenu dozvolu.
Zonobi, koji se za krštenje u nedjelju obukao u bijelo, rekao je kako je u Iranu pohađao tajne vjerske obrede otkako su ga prijatelji upoznali s Biblijom kad je imao 18 godina. Odlučio je da pobjegne u Njemačku pošto je nekoliko njegovih prijatelja hrišćana uhvaćeno jer su postupali u skladu sa svojom vjerom.
Za Zonobija i njegovu ženu Afsaneh – koja je krštenjem dobila ime Katarina, krštenje označava nov početak.
„Sada smo slobodni i možemo biti to što jesmo. Najvažnije od svega, srećna sam jer će naša djeca imati dobru budućnost u Njemačkoj, gdje će moći da dobiju i dobro obrazovanje”, rekla je Katarina.
(RTS)