Angela Merkel je potvrdila da odustaje od kandidature za šeficu Hrišćansko-demokratske unije (CDU) pred kongres u decembru. Tako Merkel poslije više od 18 godina na čelu stranke čini prvi korak ka političkoj penziji. Ona je do sada uvijek istrajavala u stavu da kao kancelarka treba da obavlja i funkciju šefice stranke.
Merkel je na konferenciji za medije dodala da namjerava da ostane kancelarka do kraja mandata 2021. godine. Potom ne planira da se kandiduje više ni za kakvu funkciju, niti da preuzme neko mjesto u evropskoj administraciji.
Odricanje od partijske funkcije obrazložila je očitom potrebom da se nešto promijeni u njenoj stranci tokom mandata vlade koja, kako je rekla, gaji način rada zbog kojeg se ne primjećuju ni dobre stvari koje radi. Merkel je buduće izbore u stranci opisala kao mogućnost da njena partija počne pripremu za eru poslije nje i istakla da neće davati preporuke ko treba da je naslijedi.
Geneza nezadovoljstva
Negodovanje protiv Merkel u samoj stranci prvi put se javilo tokom grčke dužničke krize kada je autoritet tadašnjeg ministra finansija Volfganga Šojblea ipak bio dovoljan da demohrišćani većinom podrže programe pomoći Grčkoj uz nametanje mjera štednje. Ali tek je izbjeglička kriza na površinu izbacila otvoreno nezadovoljstvo.
Merkel je okarakterisana kao krivac za jačanje desničarske Alternative za Njemačku (AfD), kao neko ko je CDU odvukao previše ulijevo, ostavljajući mnoge konzervativne birače bez političkog gnijezda.
Njeno odustajanje od nove kandidature za predsjednicu CDU je direktna posledica pokrajinskih izbora u Hesenu gdje je CDU u nedjelju izgubio desetak odsto podrške i došao do 27 odsto glasova. Premda je Merkel rekla da je odluku donijela još ljetos te da je sada, nakon izbora u Hesenu, samo ranije saopštava.
U toj pokrajini je tek znatan rast Zelenih omogućio da crno-zelena koalicija knap zadrži većinu od jednog poslanika. Fijasko su u toj pokrajini doživjele i Socijaldemokrate sa 19,8 odsto (isto koliko i Zeleni) dok je AfD sa 13,1 odsto ušla i u poslednji pokrajinski parlament u kojem još nije bila zastupljena.
Na nivou cijele Njemačke stvari stoje još gore po nekada velike partije čija se koalicija još uvijek naziva Velikom koalicijom. Tako bi CDU i njenu bavarsku sestru CSU biralo svega 24 do 26 odsto birača, a SPD je sa petnaestak odsto tek četvrta stranka po snazi. Zeleni su došli do punih dvadeset odsto i u velikom su naletu. AfD može da računa sa petnaestak, dok bi sigurno u Bundestagu ostali i Liberali i Ljevica sa po desetak odsto.
Borba za naslednika
Nije izvjesno ko bi mogao da naslijedi Angelu Merkel na čelu CDU, a to pitanje nije nimalo naivno – ko početkom decembra dobije povjerenje stranačkih delegata da vodi demohrišćane, taj ili ta će vjerovatno biti kandidat za kancelara ili kancelarku bez obzira da li četvrta Vlada Angele Merkel izgura pun mandat ili se pak uskoro raspadne i izazove prijevremene izbore.
Ranije su kandidature za šefovsko mjesto najavila trojica kandidata bez ikakve zaleđine, pa se smatra da niko od njih nema šanse: preduzetnik Andreas Ricenhof, profesor međunarodnog prava Matijas Herdegen i nesvršeni student prava Jan-Filip Knop.
Ozbiljne šanse se daju Arminu Lašetu, premijeru najveće pokrajine Sjeverne Rajne – Vestfalije koji ne spada u oštre kritičare Merkel. Slijede Anegret Kramp-Karenbauer, generalna sekretarka stranke i doskorašnja premijerka Sarske, ministar zdravlja Jens Špan, predstavnik mlađe garde i jedan od najglasnijih kritičara kancelarke, te bivši šef poslaničkog kluba Fridrih Merc.
Niko od pomenutih za sada nije javno istakao kandidaturu, vjerovatno čekajući kako će Merkel prelomiti. Merkel je ipak potvrdila da su Kramp-Karenbauer i Špan na predsjedništvu stranke najavili kandidature, a mediji prenose da će se i Merc sigurno kandidovati. Sada će iznutra početi ogorčena borba za novi broj jedan i to će biti prava špaga jer su birači do sada kažnjavali unutarstranačke razmirice.
To su na svom primjeru iskusile Socijaldemokrate koje su brzo potrošile veliku nadu Martina Šulca, a djeluje da su i sadašnjoj šefici stranke Andrei Nales dani na tom mjestu odbrojani. U SPD-u se množe glasovi – najglasniji onaj šefa omladine stranke Kevina Kinerta – koji traže raskid Velike koalicije jer inače SPD-u prijeti pad u beznačajnost.
Angela Merkel je izabrana u Bundestag prvi put 1990, a već sledeće godine je pod Helmutom Kolom postala ministarka za žene i omladinu. Ministarka za zaštitu životne sredine postala je 1994, a 1998. generalna sekretarka partije. Stranku je preuzela od Volfganga Šojblea nakon afere sa stranačkim donacijama 2000, a od 2005. je kancelarka.
Na pitanje novinara na današnjoj konferenciji da li zna šta će raditi kada završi politički život, ona je rekla: „Ne bojim se da će mi manjkati ideja.“
Bivši lider parlamentarne grupe Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i njene sestrinske bavarske partije Hrišćansko-socijalne unije (CSU) Fridrih Merc spreman je da se kandiduje za predsjednika CDU, javlja Rojters pozivajući se na konzervativne izvore.
Prethodno je britanska agencija javila, pozivajući se na izvor iz CDU, da je njemačka kancelarka Angela Merkel kazala liderima svoje partije da se neće ponovo kandidovati za predsjednicu CDU na izbornoj konferenciji početkom decembra.