Istraživači Edvard Li, Brajan Danijels, David Krakauer i Džesika Flek prosučavali su dinamiku konflikata u majmunskim čoporima i pronašli da se iza običnog životinjskog konflikta krije mnogo složenija struktura. Gotovo poput epidemije, uvijek sa jednim agresivnim pojedincem koji započinje konflikt i inficira ostale koji se pridružuju svađi. Slično je i među ljudima.
Potpuno je nemoguće pretpostaviti ko će se pridružiti konfliktu, ali ni predvideti kraj svađe među majmunima. Krakauer ističe da ako konflikt gledamo kao zarazu, možemo očekivati da će je potpirivati svaki novoinficirani. Drugim riječima, svaki novi učesnik jednostavno produžava vrijeme trajanja svađe. Tako su Li i kolege pronašli da svađe među majmunima rastu i postaju snažnije čim se neko drugi pridruži. Dakle, nisu individualci ti koji kontrolišu dužinu svađe, već veze među posvađanim pojedincima.
Ono što je najzanimljivije jeste da istraživači navode da „veliki konflikti brzo gube kontrolu”, ali i da se „gotovo identičan šablon” može primjetiti u ljudskim konfliktima. Dužina trajanja svađe je okarakterisana prvom interakcijom i njenom jačinom. Sve ostalo se prenosi poput epidemije i u epizodama, a Flak to naziva „pečatom kolektivnog pamćenja”.
Njihova zapažanja su objavljena u „Journal of the Royal Society Interface”.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.