Kao potpisnica Evropske direktive o staništima „Natura 2000”, Crna Gora ima obavezu da stvori makar jedno zaštićeno područje na moru. Svega sedam posto površine Sredozemnog mora je zaštićeno, a cilj ekoloških poslenika je bio da se do 2020. godine zaštiti makar deset posto. Veliko je pitanje da li će se to postići, tvrdi biolog dr Vesna Mačić, viša naučna savjetnica za fitobentos u Institutu za biologiju mora. Jedno od posebnih mjesta koja vape za zaštitom su Vrulje u Bokokotorskom zalivu, koje su specifično stanište – izviranje slatke vode sa morskog dna, pogotovo potez od Dražinog vrta prema Perastu, Sopot, Strp, kod Veriga.
– To su mjesta koja imaju specifične korale koji se na drugim mjestima na Mediteranu ne nalaze tako plitko, zato što ovdje kod nas nalaze specifične uslove za život (zlatni koral, lažni crni koral, koji nema ekonomsku vrijednost, ali je jako važan u biloškom smislu, jer raste u kolonijama koje postoje preko 100 godina). Na tim mjestima je potrebno sprovesti zaštitu kroz zabranu sidrenja, jer se dešava da ljudi bace sidra i slome to dragocjeno stanište, ali ljudi prosto ne znaju. To je nešto na čemu još treba dosta da se radi – ističe dr Mačić, koja je objavila više od 60 naučnih radova i aktivno se bavi ronjenjem sa autonomnim aparatima. Vrijeme potrebno da se vide benefiti zaštićenog područja, kaže ona, zavisi od različitih faktora: od njegove veličine, od toga koliko se zaista sprovode mjere zaštite, zabrane ribanja, a prije svega zavisi od same prirode organizama koji tu obitavaju.
– Organizmi koji se razmnožavaju od prve do treće godine života, kod njih se vrlo brzo vidi taj efekat i za tri do pet godina uglavnom u Mediteranu se u svim zaštićenim zonama vidi veliki napredak u količini ribe koja se tu nalazi. Ukoliko želimo da štitimo crvene korale kojima treba po 20 godina da odrastu, moramo da čekamo. Ista stvar je i za neke velike predatore... Mnoge vrste ne prolaze velike distance tokom svog života. Izračunato je da je površina od oko jednog kilometra „domaći teren” za veliki broj riba. Za njih je onda dovoljno da imamo mala zaštićena područja u moru, pod uslovom da funkcionišu na pravi način. Ukoliko želimo da zaštitimo kitove i delfine, moramo da im obezbijedimo akvatorijum u kome oni mogu da plivaju. Posebno važno je koliko se neke vrste udaljavaju od svoje „kuće”, svog mjesta boravka i koliko njihove larve mogu da „putuju”. Ako imamo zaštićeno područje u moru, kod vrsta kao što je riba „kernja”, koja se ne udaljava mnogo od svog terena, manje od kilometra, njene larve strujanjem vode mogu da pređu udaljenost od preko 100 kilometara od tog mjesta koje je zaštićeno i u kojem se razmnožava. Na taj način se omogućava da u susjedna područja dođe mlađ, da se obnovi tamo gdje nije zaštićeno, gdje nema mladih i odraslih, da dođu neke nove jedinke i da na taj način oporave prelovljene resurse – objašnjava Mačić, koja radi u laboratoriji za bentos i zaštitu mora.
Crna Gora je potpisnica konvencije „Natura 2000”– Mreža zaštićenih područja i Evropske direktive o staništima, koje sadrže kaznene mjere za državu potpisnicu. Poštovanje tih dokumenata preduslov je za ulazak u EU.
– Ulcinjska Solana zaslužuje posebnu pažnju u smislu specifičnosti biodiverziteta, međutim, zaštita tog područja nije adekvatna, iako se Crna Gora obavezala da će ga zaštititi. Neke nevladine organizacije ističu da Brisel koči otvaranje pregovaračkog poglavlja 27, koje se odnosi na životnu sredinu upravo zbog toga, naše Minstarstvo smatra da to nije jedini razlog, ali EU ima mehanizme da nas natjera da poštujemo te direktive. To je ono što kod naših političara „prolazi”, oni generalno nisu zainteresovani za priču o ekologiji, kiseoniku, ugljen-dioksidu, ali ako im kažete da će zaštitom određenog procenta morske površine, za tri do pet godina imati određeni procenat porasta bio– mase ribe, pa će ribari više da love, restorani će ostvariti veći promet, biće više turista, više ronilaca, više taksi, više poreza, imaće veću ekonomsku dobit, onda to političare i te kako interesuje i taj biodiverzitet im postaje jako zanimljiv. Nažalost, kod tih istih ljudi koji donose odluke, dolaze i oni koji imaju ideje o izgradnji megalomanskih hotela, stanova na obali, to je mnogo veća i brža zarada. Te investicije nisu vremenski održive kao ulaganje u prirodu, ali političari gledaju svoj mandat, gledaju kratkoročno, i to je ono što mi gubimo sa pričom u očuvanju prirodne ravnoteže. Upravo zato kao „oružje” nam ostaje ova Evropska direktiva, koja je obavezujuća, pravila „igre” su takva i mi to moramo da poštujemo i to će biti razlog zašto ćemo morati da osnivamo zaštićena područja u moru – ocijenila je Mačić. Statistike kažu da svega 0,04 posto površine Sredozemnog mora čine područja u kojima je striktno zabranjen pristup i nije dozvoljeno ništa da se izvadi iz mora. Najveće zaštićeno područje je Pelagos (nalazi se u dijelu mora od Italije, Korzike, do Francuske, Monaka), to je područje namijenjeno zaštiti morskih sisara, tamo je praktično ograničena samo brzina brodovima da se ne bi sudarali sa kitovima, delfinima. Mediteran je zbog svog postanka vrlo specifičan u pogledu biodiverziteta, po veoma velikom broju endemičnih vrsta, koje tu žive i nigdje drugo na planeti. Globalno gledano, na svjetskom nivou je zaštićeno samo 3,7 posto ukupne svjetske površine mora, a za ekološku ravnotežu potrebno je da se zaštiti 30 posto.
M.D.POPOVIĆ

Električni kabl u crvenoj zoni zaštite Platamuna

– Prije desetak godina područja Platamuna, Katiča i Starog Ulcinja označena su kao potencijalna mjesta za zaštitu mora, a kasnije smo dodali i Kotorsko-risanski zaliv i Mamulu kao mjesta koja još treba uključiti u studije. Prva detaljna studija koja je urađena bila je za Katič- područje Petrovca od Skočiđevojke do Crnog rta i Maljevika i tu je naše Ministarstvo održivog razvoja i turizma zajedno sa italijanskim Ministarstvom životne sredine kopna i mora 2010. godine sprovelo projekat, donesen je niz dokumenata, međutim, mi još uvijek nemamo zaštićeno područje u moru. Centar za zaštićena područja u moru koji se nalazi u Tunisu a djeluje u okviru Barselonske konvencije koja se tiče zaštite Sredozemnog mora, uradio je dva važna dokumenta koja se odnose na Platamune i rt Ratac kod Bara. Agencija za zaštitu životne sredine je takođe uradila jednu studiju izvodljivosti za zaštićeno područje od rta Platamuni do uvale Žukovac, kako bi moglo da izgleda zaštićeno područje u moru. Da li će to tako biti, ne znam, vjerovatno da će to biti prvo zaštićeno područje kod nas, iako je Katič mnogo bolji za kontrolu. Ovdje je vrlo teško kontrolisati ilegalni ribolov, pogotovo dinamitaše. U crvenoj zoni, koja je namijenjena za najveću zaštitu, sada je stavljena elektroda od kabla koji ide za Italiju, tu se završava, i tu će vrlo uskoro biti zabranjeno sidrenje, ribanje, ronjenje, neko duže zadržavanje, tako da će to možda imati neko preklapanje sa potrebama zaštite – kaže dr Mačić.

Ne jedite prstace, jer su zaštićena vrsta

– Prstaci su zaštićena vrsta i nije dozvljeno njihovo sakupljanje iz mora, jer, oni žive ubušeni u kamen, njihov latinski naziv je Litofaga litofaga, što bukvalno znači „onaj koji jede kamen”. Oni luče kiselinu da bi stvorili rupu u kojoj rastu, i da bi dostigli konzumnu veličinu njima je potrebno od pet do deset godina. Da bi se izvukli iz tih rupa, kamen mora da se razbije, stijena da se uništi i takvom mjestu treba desetak godina da se oporavi. Ranije je bila „rupa u zakonu” na koju su se mnogi ugostitelji kod nas izvlačili, svi su uvozili prstace iz Neuma, iz Bosne, zato što oni u zakonu nisu zaštitili ovu vrstu. Međutim, već ima dosta godina da je u našem zakonodavstvu zabranjen uvoz i izvoz, transport, sakupljanje i konzumacija prstaca – možete samo da ih gledate. Apelujem da ukoliko u restoranima vidite da ima prstaca, da ako već nećete da prijavljujete taj restoran i da se zamjerate nekom gazdi, molim vas da ih bar ne konzumirate, zato što na taj način pospješujete to crno tržište i pospješujete uništavanje naše obale - naglašava dr Mačić.