Naučni komunikator i istraživač koji se bavi biofizičkom hemijom
Milan Popović jedan je od najpoznatijih promotera nauke među djecom i mladima. U njegove vještine da klincima predstavi nauku kao zanimljivu i tajanstvenu uvjerili smo se nekoliko proteklih godina i u Podgorici, kao i ljudi širom regiona, Evrope i svijeta. Kako je došlo do toga da biofizičar-hemičar postan jedan od najpoznatijih promotera nauke na ovim prostorima govorili smo sa Popovićem, kao i o značaju nauke, odnosu djece i odraslih prema njoj...
– To bih mogao nazvati spletom slučajnih okolnosti. Prije gotovo 15 godina u Beogradu se, u organizaciji Britanskog savjeta, sprovodio FamLab, nešto što bismo mogli nazvati izborom za najbolje naučne komunikatore. Imao sam tu čast da u toj prvoj generaciji budem najmlađi finalista, i da se onda nama, finalistima, za pomoć obrate dvoje entuzijasta,
Ana i
Mladen Petrović, koji su željeli da u Beogradu naprave manifestaciju kakva do tada nije postojala na našim prostorima – Festival nauke. Ta naša prva saradnja se završila više nego uspješno, a ja sam shvatio da nisam tako loš u tome kada je potrebno „sažvakati” komplikovane prirodne zakone i učiniti ih razumljivim gotovo svakome. Danas, 15 godina kasnije, Ana, Mladen i ja smo ne samo saradnici već i prijatelji, a Festival nauke u Beogradu se održava u tri hale Beogradskog sajma sa preko 30.000 posjeta. Ja sam u međuvremenu postao prepoznatljiv „science guy” kome je posao naučnog komunikatora postao osnovno zanimanje koje se više ne svodi na javne nastupe i izradu zanimljivih naučnih postavki, sada imam svoje samostalne projekte. Kad god neko hoće da svoju kampanju na neki način poveže sa naukom on se obrati nama za pomoć. Ponosan sam na saradnju sa nekoliko velikih svjetskih brendova koji su lideri u svojim industrijama.
Koje vještine promoter nauke treba da posjeduje?– Prije svega mora zadržati dečiju radoznalost. Mora primjećivati prirodne fenomene oko sebe i truditi se da ih sam sebi rastumači u praktično svakoj životnoj situaciji. E, ta radoznalost napravi od vas ono što je potrebno za naučnog komunikatora – ne da ste ekspert u jednoj oblasti već da mnogo oblasti poznajete u dovoljnoj mjeri i da funkcionalno povezujete svoja znanja. Pored ovoga, naravno, potreban je talenat za javni nastup i odsustvo treme – što ste prirodniji to vas publika lakše prihvata.
Promovišete nauku među klincima/učenicima u Srbiji, Crnoj Gori, predstavili ste se i u Đenovi, Sofiji..., ali pošli ste i mnogo dalje. Kakve su reakcije djece na eksperimente koje izvodite u ovim zemljama/kontinentima?– U tim uzrastima još uvijek nisu izgrađene neke bitne kulturološke razlike, tako da je svako dijete bilo ono iz Beograda, Podgorice ili Pekinga, radoznalo na gotovo identičan način.
Da li postoji neka razlika u percepciji nauke djece kod u našem regionu, Evropi i na Dalekom istoku?– Ne, ali na žalost postoji razlika u percepciji nauke kod odraslih, posebno onih koji nas vode. Ovdje se nauka i obrazovanje doživljavaju kao trošak, a ne kao ulaganje u razvoj najskupljih izvoznih proizvoda - inovacija. Meni je, recimo, Koreja apsolutno fascinantna i primjer koji treba slijediti. Imali ste siromašnu zemlju okruženu Kinom i Japanom koji su se vjekovima otimali za prevlast nad njom, koja je prije manje od 70 godina razorena građanskim ratom i podijeljena na dva dijjela. Zemlju sa malo obradivih površina i još manje rudnih bogastava. Kada ih pitate koje je njihovo najveće prirodno bogatstvo, Korejanci će vam mahom odgovoriti da su to ljudi. Oni su danas jedno od najrazvijenijih i najbogatijih društava, sa polovinom stanovništva koje posjeduje visoko obrazovanje. Tamo na svakom koraku osjećate koliko im je to ulaganje u ljude bitno.
Koliko je i zašto važno da se mladi zainteresuju za nauku?– Da bi oni koji se sjutra neće baviti naukom imali povjerenja u nju, a da bi uopšte bilo onih koji će se baviti njome. Ako hoćete slikovito i u skladu sa aktuelnim dešavanjima – da bi smo i kroz 50 godina imali ljude koji će u kratkom vremenskom period napraviti vakcinu koja će nas spasiti nekog novog virusa, i da ne bismo imali ljude koji će tvrditi da tom vakcinom pokušavaju da nas čipuju.
˘ Na sajtu www.fenomen.rs stoji da ste mađioničar nauke. Kako Vi sebe vidite – mađioničar nauke, istraživač, naučnik koji se bavi biofizičkom hemijom... Ko je Milan Popović?– Nisam znao da su me tako kolege definisale (smijeh). Iako često moji eksperimenti liče na mađioničare, naš cilj je potpuno suprotan. Mađioničar će dati sve od sebe da ne razumete kako i zašto se nešto desilo, dok ću se ja svim silama truditi da razumijete moje„trikove”. Ja sam profesionalno naučni komunikator i istraživač, koji je, moram vam priznati, zapostavio svoj naučno-istraživački rad zbog drugih obaveza. Vraćanje tome mi je jedna od novogodišnjih rezolucija.
Kako bi posavjetovali roditelje kako da svoju djecu od malih nogu upute ka nauci? Šta je po Vama potrebno da se mališani zainteresuju za nauku?– Nema potrebe da ih upućuju, samo da ih ne sputavaju. Hranite njihovu radoznalost.
Kao naučnik da li možete da nam kažete u kakvom svijetu živimo i šta čovječanstvo čeka u 21. vijeku?– Uh, ovo pitanje doživljavam kao ogroman kompliment. Nismo u stanju da sa velikom sigurnošću predvidimo vremenske prilike dvije nedjelje unapred, a ne šta nas sve čeka do kraja vijeka. Kao i sa vremenskom prognozom i ovdje je problem u ogromnom broju parametara koje ne možete sve uzeti. To u kom pravcu će naš svijet otići zavisi od efekta leptira: sitnice će odlučiti da li ćemo živjeti u blagostanju, u svijetu bez gladi i bolesti ili nas čeka kataklizmični scenario.
˘ Koliko čovjek uz pomoć nauke može da popravi stanje, to jest spriječi dalje devastiranje prirode?– Može mnogo. Ali nemojte da idealizujete naučnike - naučnici se na žalost nalaze sa obe strane tog fronta. Nauka nas uči kako da koristimo obnovljive izvore energije, ona nas je dovela jako blizu kontrolisanja nuklearne fuzije što će biti jeftin i čist izvor ogromnih količina energije, ali nas je nauka dovela i do olovnog benzina i freona. Ne izaberu svi naučnici dobru stranu.
Možete li se, ipak, našim čitaoce uputiti i koja optimističnu riječ za Novu godinu?
Rupe u obrazovanju skupo da koštaju
Kako kao naučnik gledate na ljude koji ovih dana odbijaju da povjeruju da su vakcine neophodne u borbi protiv bolesti. Kako to da danas ima onih koji uprkos velikim naučnim otkrićima vjeruju u nauku manje nego prije 50 godina?
– Oni su, na žalost, propusti sistema obrazovanja. Njihovo apsolutno nepoznavanje materije ih ne sprečava da agresivno tvrde da je vakcina štetna ili da je Zemlja ravna ploča. Kada ih neko ograniči u tome obično se pozivaju na slobodu mišljenja. Ne možemo imati mišljenje o dokazanim činjenicama.
