The New York Times: Hoće li Endi Bernam biti sljedeći premijer Velike Britanije?

Piše Stiven Kasl za "Njujork tajms"

Endi Bernam se dva puta bezuspješno kandidovao za lidera laburističke (radničke) partije. Sada ga ubjedljiva pobjeda koju je odnio na vanrednim izborima približava ne samo tom cilju već i da ulicom Dauning, u kojoj se nalazi vlada Ujedinjenog Kraljevstva, zakorači kao premijer.

Erudita, poznat po pristupačnosti i harizmi, Bernam je devet godina bio gradonačelnik Velikog Mančestera, gdje je njegovao optimizam, aktivizam i prepoznatljivi akcenat tipičan za sjever Engleske.

Kao poslaniku u britanskom parlamentu koji predstavlja izbornu jedinicu Mejkerfild u sjeverozapadnoj Engleskoj, Bernamu će biti potrebna podrška 80 kolega iz redova laburističke stranke kako bi se kandidovao za lidera stranke i takmičio se na unutarstranačkim izborima protiv nepopularnog premijera zemlje Kira Starmera.

Bernama, koji je u Mančesteru dobio nadimak "kralj sjevera" zbog zalaganja za taj region tokom pandemije, pristalice vide kao potencijalnog spasioca laburista od populističke desničarske reformističke stranke UK, koju predvodi Najdžel Faradž. Kritičari Bernama prikazuju kao političkog kameleona koji bi se suočio sa istim onim ekonomskim poteškoćama koje su ugrozile Starmerovu mediokritetsku vladu, kao i sa onim istim nezadovoljnim i nestrpljivim biračkim tijelom.

U svakom slučaju, on bi sigurno bio drugačiji lider od onog kojeg želi da smijeni.

"Jednostavno je optimističan i srećan, reklo bi se da uživa da se bavi politikom", kazao je Džon Makternan, nekadašnji savjetnik Tonija Blera i neko ko poznaje Bernama još kada je ovaj bio istražitelj jednom poslaniku u južnom Londonu. "Lideri te ili inspirišu ili te pomalo deprimiraju", dodao je Makternan, ističući da prethodnih nekoliko premijera "nije baš uživalo u obavljanju te pozicije".

Присталице британског посланика Лабуристичке странке Ендија Бернама држе транспаренте уочи његовог говора након допунских избора у изборној јединици Мејкерфилд у Вигану

-JON SUPER/AP VIA GULIVER

Bernam je rođen u Liverputu 1970. godine, od oca majstora za telefone i majke sekretarice u jednoj ordinaciji. Odrastao je u selu nedaleko od Mejkerfilda. Porijeklom je Irac, pohađao je rimokatoličku državnu školu i govorio je o svojoj vjeroispovijesti, pa i o upoznavanju sa papom Franjom 2023. godine.

"Majka je bila sa mnom, a ja sam, iako mi oba roditelja nisu katolici, osjetio kako me magnetski privlači Vatikan", dovodeći svoju vjeru u vezu sa vječitom strašću prema fudbalskom timu Everton. "Iako više ne idete na utakmice, i dalje ste njihov navijač. Iako ne idete u crkvu, i dalje ste katolik."

Bernam se izborio za studije na Univerzitetu u Kembridžu, a poslije diplomiranja je pošao porodičnim stopama političke slave, prvo kao istražitelj Tese Džouel, a onda kao savjetnik tadašnjeg ministra kulture Krisa Smita.

Godine 2009. Bernamu su zviždali na komemorativnoj službi povodom dvadesotogodišnjice katastrofe na Hilzborou, u kojoj je poginulo 97 navijača fudbalskog kluba "Liverpul" u stampedu na stadionu. To je na njega ostavilo snažan utisak, uvjerivši ga da porodice žrtava zaslužuju pravdu nakon što su policija, istražitelji i mediji pokušali da prikažu žrtve kao huligane i da ih okrive za nesreću. Pritisak koji je vršio Bernam pomogao je da se pokrene istraga po drugi put.

Nakon što je Laburistička stranka izgubila parlamentarne izbore 2010. godine, Bernam se kandidovao za lidera stranke, završivši na četvrtom mjestu. Godine 2015. pokušao je ponovo i bio favorit u početku, ali je izgubio od ljevičara Džeremija Korbina, u čijem je timu kasnije i sam radio.

Godine 2017. Bernam je napustio parlament nakon što je odlučio da njegova budućnost leži van Vestminstera, i izabran je za gradonačelnika Velikog Mančestera.

Robert Ford, profesor politike na Univerzitetu u Mančesteru, rekao je da je Bernam u tom gradu vodio uspješnu lokalnu ekonomiju, te da je pokazao svoje političke vještine povećavajući kontrolu i regulaciju gradskih autobusa, pri čemu je dobio bitku sa transportnim kompanijama.

"On je nešto što je moglo biti prilično dosadno, tehnički dio politike, vjerujte mi, da je tamo bio Kir Starmer, to bi i bilo, pretvorio u borbu Davida i Golijata", rekao je Ford. "Njegova najveća snaga je što je veoma efikasan komunikator, veoma dobar pripovjedač; dobar zna da u biračima probudi osjećaj ko je on, za koga se zalaže i šta pokušava da uradi."

Možda nejčešća kritika upućena Bernamu, koji je radio uz tri veoma različita lidera Laburističke stranke, Blera, Brauna i Korbina, jeste da je politički prilagodljiv.

The New York Times: U Americi plate sve manje, a bogatih sve više

Makternan je priznao da Bernamov uživa reputaciju političara koji "voli da ga ljudi vole", ali je rekao: "Političar koji želi da ugodi ljudima mnogo je bolji od političara koji mrzi ljude".

Jedna stalno prisutna nit kroz Bernamovu karijeru bila je ideja da su britanska politika i mediji previše usmjereni na London, te da je regionalna nejednakost naštetila zemlji, što je isticao još u svom prvom govoru u parlamentu 2001. godine. U jednom nedavnom intervjuu Bernam je rekao da je Britanija "na pogrešnom putu posljednjih 40 godina".

Kako bi ga vještine koje je pokazao u Mančesteru mogle pripremiti za najvišu funkciju u britanskoj politici teško je predvidjeti.

"Veoma je drugačije kada uplovljavate u oluju u ulici Dauning, gdje ćete svakog dana imati 150 problema na svom stolu", rekao je Ford. "Zapravo, nemate mnogo kontrole nad time koje ćete od njih izabrati rješavati, a nemate vremena ni da promislite o tome."

Članak je objavio "Njujork tajms"

c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović