"Planina" osvojila glavni festivalski "Maslačak"

Кадар из филма "Planina"

-АНДЕРХИЛ ФЕСТ

Odlukom tročlanog festivalskog žirija u kojem su radili rediteljka Maja Novaković, dramski i audiovizuelni umjetnik Dušan Vuleković i Dejan Petrović, scenarista i reditelj, najbolji film, u regionalnoj selekciji je "Planina" Biljane Tutorov i Petra Glomazića. Ovom filmu, koji možemo posmatrati i kao domaći, a koji je i otvorio ovogodišnji Anderhil, pored "Maslačka" pripala je i nagrada publike.

– Vizuelna poetika i snažna emocionalna rezonanca ovog filma čine da pejzaž ne služi kao puka pozadina događaja, već kao živi organizam koji čuva emocije, konflikte i sjećanja. U tom prostoru, samoća odzvanja prostranstvima krajolika, dok se ljubav, bliskost i tuga prepliću u jedinstveno iskustvo koje seže do planinskih vrhova. Motivi majčinstva i istrajnosti dodatno produbljuju emotivni sloj, oblikujući tihu, ali postojanu snagu likova. Film tka višeslojnu priču o čovjekovom bivstvovanju, domu i pripadanju, osvjetljavajući kako društvene napetosti, tako i one najintimnije, unutrašnje borbe - stoji u obrazloženju žirija.

Obraćanje Glomazića

-FOTO: KRSTO VULOVIĆ

Njihovom odlukom najbolji film u međunarodnoj selekciji dugometražnih dokumentarnih filmova je iransko-francuski film "Lisica pod ružičastim mjesecom" Mehrdada Oskouea i Sorata Akhlaghija.

– Kroz kreativni proces, film prikazuje kako stvaranje može biti način suočavanja sa stvarnošću, molitvom, pronalaženje smisla i unutrašnja snaga. Kreativnost ne oblikuje samo filmsku formu, već i životnu priču pretvarajući lična iskustva u prostor slobode, iscjeljenja i nadu - naveo je žiri.

"Planina" oduševila i publiku i žiri

-FOTO: KRSTO VULOVIĆ

Dodijelili su i specijalna priznanja, i to hrvatskom filmu "Mirotvorac" reditelja Ivana Ramljaka, a u međunarodnoj selekciji "Kada bi se golubovi pozlatili" (Češka, Slovačka) u režiji Pepe Lubojacki.

– Kroz vješto korišćenje arhivskog materijala i pažljivo odabrana svjedočenja sagovornika, film "Mirotvorac" gradi slojevitu i emotivnu priču o vremenu rastućih nacionalnih tenzija, neposredno pred početak rata. Preciznom montažom autor uspijeva da dočara atmosferu straha i nepovjerenja, ali i da podsjeti koliko je teško sačuvati ljudskost, razum i spremnost na dijalog u trenucima kada sukob postaje sve izvjesniji. Film na upečatljiv način povezuje ličnu sudbinu protagoniste sa širim društvenim okolnostima, otvarajući pitanja koja su jednako važna danas kao i prije više od tri decenije - istakli su članovi žirija.

- Autorka Lubojacki filmu pristupa iz pozicije duboke lične bliskosti, koristeći je da preispita granicu između brige, pomoći i potrebe da upravljamo životima drugih. Kolažna i vizuelno dinamična struktura filma precizno prati fragmente sjećanja i unutrašnju  nestabilnost protagonista. Beskućništvo i zavisnost prikazani bez uljepšavanja, ali i bez svođenja protagonista na njihove najteže životne okolnosti, uz prihvatanje da ljubav ne znači uvijek moć da nekoga spasimo - naglasili su članovi žirija.

Maslačak za kratki metar

-FOTO: KRSTO VULOVIĆ

O najboljim kratkometražnom dokumentarcima odlučivao je žiri u sastavu - direktorica fotografije Elena Maria Melloncelli, rediteljka Kaća Žarić i rediteljka Mateja Raičković. U selekciji "7 kratkih“ nagrada je pripala crnogorskom filmu "Zapisi i pjesme mlađeg brata“ Đorđa Vojvodića.

Producent Miljan Vučelić primio nagradu za film " "Zapisi i pjesme mlađeg brata“

-FOTO: KRSTO VULOVIĆ

– Film se razvija kao intimna ispovijest pred kamerom u kojoj se lična ranjivost i nesigurnost sudaraju sa tradicionalnim očekivanjima muškosti. Kroz pažljivo oblikovanu, čistu i suzdržanu estetiku, film nas uvodi u teme o kojima se i dalje nedovoljno govori, a koje nikad nisu bile važnije. U kulturnom kontekstu u kojem je mentalno zdravlje muškaraca često obilježeno tišinom i stigmom, ova filmska direktnost postaje alarm i poziv na neophodno preispitivanje, ali i prostor za emotivnu iskrenost. Kroz prisni odnos između dva brata, reditelj nas podsjeća koliko je važno da čujemo zdrave, ranjive i autentične muške glasove, posebno u našem regionalnom kontekstu. Uz promišljene režijske odluke, kao i umjeren ritam pripovijedanja, svaki kadar djeluje namjerno i nenametljivo, ostavljajući prostor riječima, gestovima i emocijama da odahnu. Film nas podsjeća koliko je važno ostati autentičan i donositi odluke sa kojima možemo živjeti, dok istovremeno otvara pitanje položaja umjetnika u Crnoj Gori i potvrđuje terapeutsku moć umjetnosti - obrazložio je žiri svoju odluku za nagradu.