Pilot Boris Bošković izveo majstorski manevar iznad planinskih grebena

Stanje je bilo redovno i prilikom ulaska u planinski klanac, ali se u sekundi promijenilo sve – jaka eksplozija, propadanje helikoptera i signalizacija koja ukazuje da je motor otkazao. Tako su, prema riječima vođe vazduhoplova, kapetana leta Borisa Boškovića, izgledali prvi trenuci kada je sedmočlana posada helikopera "Bell 211" shvatila da se nalazi u najturbulentnijem letu u karijeri.

Do otkazivanja prvog motora na helikopteru došlo je prilikom ulaska u planinski klanac

ustupljena fotografija

Bošković za "Dan" kaže da je to definitivno najozbiljnija situacija sa kojom se susreo u dosadašnjoj pilotskoj karijeri, koju je započeo prije 11 godina, dok u profesionalnom smislu, kako naglašava, za njega predstavlja jedno neprocjenjivo iskustvo.

– Do trenutka otkaza prvog motora to je bio jedan sasvim običan let. Iskusni članovi posade, iskusni spasioci GSS-a, vrijeme idealno za letenje, sve je ukazivalo na to da će akcija biti izvršena brzo i uspješno. Na ulasku u planinski klanac, gdje je trebalo da započnemo pretragu terena, izvršili smo standardne provjere svih parametara i utvrdili da je sve u redu. Ubrzo nakon toga, u djeliću sekunde, uslijedila je jaka eksplozija, propadanje helikoptera, signalizacija za otkaz motora, a zatim i naša inicijalna reakcija. Prioritet je u tom trenutku bio izvući se iz planinskog klanca, napraviti desni zaokret za nekih 200 stepeni i spas potražiti u dolini Grebaje. U narednim sekundama uspjeli smo da iskontrolišemo helikopter i manevrišemo između vrhova i grebena Prokletija, a poslednji greben preko kog smo preletjeli bio je i najkritičniji. Nakon što smo došli iznad doline Grebaje analizirali smo situaciju, utvrdili otkaz motora broj 1 i primijenili propisanu proceduru. Let smo stabilizovali na jednomotornom režimu pa je uslijedio odabir mjesta za slijetanje, koje je u ovakvim situacijama poželjno da bude u blizini naseljenog mjesta, pristupačno (u blizini puteva), a prije svega bez prepreka kako bismo pokušali da bezbjedno izvršimo slijetanje. Brzo smo donijeli odluku i počeli pripreme za slijetanje, a onda, u samom prilazu za slijetanje, uslijedio je otkaz i drugog motora. U tom trenutku više nismo imali izbora, iskoristili smo sve što smo imali na raspolaganju (brzina, visina, obrtaji nosećeg rotora), da izvedemo što bezbjednije slijetanje, što smo na kraju i uspjeli. Drago mi je što ni u jednom trenutku nisam osjetio paniku i strah ni kod jednog od mojih saputnika. S obzirom na ozbiljnost situacije, to mi je bilo ohrabrenje i podrška, jer sam shvatio koliko svi oni imaju povjerenja u nas i naše sposobnosti – kazao je Bošković.

Osim službenika Avio-helikopterske jedinice, na letu su bili i pripadnici Gorske službe spasavanja

ustupljena fotografija

Prisebnost svih članova posade, prema njegovim riječima, uvijek je ključna, a naročito u ovakvim situacijama jer upravo od toga, kako naglašava, sve počinje.

– Samo ukoliko zadržimo smirenost i hladnokrvnost, možemo očekivati da ćemo uspješno primijeniti svoje znanje i vještine – dodaje on.

Na pitanje da li je bio svjestan da je u njegovim rukama život šest osoba, pa i njegov sopstveni, Bošković ističe da su takvih činjenica uvijek svjesni i da je to nešto što stavlja dodatni pritisak na sve članove posade.

– Ipak, tokom leta, a naročito u zahtjevnim letačkim operacijama kao što je bila i ova o kojoj govorimo, nema mnogo vremena za razmišljanje o tim stvarima. Neophodno je da smo u svakom trenutku svjesni cjelokupne situacije i da se kontinuirano analiziraju svi faktori koji utiču na let. Maksimalna koncentracija i fokus moraju biti na letenju i mislim da upravo to dokazuje i situacija koju smo imali na Prokletijama – poručuje on.

Ovakav ishod njegovog podviga, Bošković kaže da ne bi mnogo pripisivao sreći, jer, kako ističe, da su imali sreće, možda ne bi došlo do svega ovoga.

– Naglasio bih da smo i na ovom letu ispoštovali principe i procedure planinskog letenja pa smo u samom klancu imali dovoljno visine, brzine i prostora za manevrisanje. Zadržali smo smirenost u tim prvim, ključnim sekundama kada je bilo najpotrebnije, a zahvaljujući našim obukama i iskustvu u svakom trenutku se znalo šta su prioriteti. Na kraju, ključ uspjeha je bio svakako u besprekornoj komunikaciji i koordinaciji unutar članova posade, što je omogućilo brzo donošenje pravih odluka – objasnio je Bošković.

Spasilačka akcija iznad vrhova i grebena Prokletija slikovito je ilustrovala koliki je rizik po život svakog člana spasilačkog tima. Boškovića smo pitali u kojoj mjeri je taj rizik izraženiji zbog starosti postojeće helikopterske flote.

– Činjenica je da je helikopterska flota Avio-helikopterske jedinice zrela za zanavljanje. Ipak, ovakve i slične situacije mogu se desiti i na novim helikopterima, te zato proizvođač propisuje procedure koje se moraju ispoštovati i koje omogućavaju da se helikopter sigurno i bezbjedno prizemlji. Avijacija sama po sebi nosi rizik, a operacije poput gašenja požara ili traganja i spasavanja su operacije koje taj rizik dodatno uvećavaju. Sa druge strane, svi mi koji smo se odlučili da se bavimo ovom profesijom, svjesno smo preuzeli sve ono što ide sa njom, i dobro i loše. Jer, ipak, nema svako priliku da skoro svakodnevno uživa u ljepotama naše Crne Gore iz vazduha – poručio je Bošković.