Đilasovo suprotstavljanje birokratizaciji i društvenim devijacijama (2): Jačanje konzervativne nad liberalnom opcijom

Đilas u memoarima dalje kaže: "Tito je već i javno izražavao zabrinutost za stanje u Savezu komunista, zbog njegovog rasplinjavanja i neefikasnosti, a naročito zbog slabljenja ideološke monolitnosti - a niz vodećih drugova, među njima Kardelj, Bakarić, Vukmanović i ja, smatrali su da Savez komunista treba da bude ideološki a ne operativni vođ, da svoje prisustvo ostvaruje prije svega kroz slobodnu diskusiju, a ne naredbama, zabranama i etiketiranjem. Zanosili smo se, naročito Kardelj i ja, oživljavanjem i aktiviranjem Socijalističkog saveza, kao široke, neideološke organizacije, u kojoj bi komunisti bili samo najborbenije, najsvjesnije jezgro: to je bila, u zametku, ideja o ukidanju monopolizma kompartije i njenom stapanju s narodom, demokratskim socijalističkim pokretom".

DR Aleksandar V. Miletić

--privatna arhiva

Bilo je to vrijeme počinjanja novih previranja u jugoslovenskom rukovodstvu, sada u suprotnom pravcu, ka ispravljanju onoga što je učinjeno, to jest ograničenoj amortizaciji odluka Šestog kongresa i svođenja rezultata reformskih mjera na nivo bezbjedan po vrhovnu vlast i partijsko i državno jedinstvo, a takođe i dovođenja u saglasnost sa novim kursom u spoljnoj politici. Ti procesi se nijesu odvijali odlučno i pravolinijski, kao ni vođenje spoljne politike. Gotovo cijela 1953. godina biće ispunjena raznim protivurječnostima, posebno u odnosima sa Moskvom, gdje se gotovo iz mjeseca u mjesec odvijao proces toplo-hladno. Bilo je to svojevrsno ispipavanje pulsa u složenim okolnostima nastalim poslije tako važnog događaja kao što je Staljinova smrt. Međutim, bilo je jasno da se situacija i odnosi, kako u spoljnoj tako i unutrašnjoj politici, od prije 5. marta 1953. više neće vratiti. Nova političko-ideološka revizija je sa vrha sve više najavljivana, a u vazduhu se osjećala atmosfera jačanja konzervativne nad liberalnom opcijom u Partiji. Međutim, i pored toga, kako bilježi Đilas, "reforme, demokratske tendencije su još uvijek bile snažne, u ponekim konkretnim pitanjima i neodoljive".

Đilasovo suprotstavljanje birokratizaciji i društvenim devijacijama (1): Staljinova smrt uslovila Titov zaokret

Ove poslednje rečenice mogu se potvrditi u pojedinim reformskim odlukama jugoslovenskog rukovodstva s proljeća 1953, u kojima je i Đilas, ako ne direktnim uticajem, ono bar svesrdnim zalaganjem, imao određenog udjela. Tako su u martu donesene odluke o raspuštanju omladinskih radnih akcija i reorganizaciji seljačkih radnih zadruga. Ovo potonje u suštini je značilo raspuštanje zadruga, a došlo je usled neuspješne agrarne reforme i sloma politike kolektivizacije. Što se tiče zasluga za raspuštanje omladinskih radnih akcija, Đilas se u memoarima žali na kasnije prebacivanje krivice isključivo na njegov račun od strane Tita, u vrijeme njihove obnove. Međutim, na istom mjestu takođe priznaje da je ideju raspuštanja, pored rukovodilaca iz privrede i on podupirao više iz političkih nego ekonomskih razloga, jer je smatrao "da je to zastarjela forma, koja u omladini razvija poluvojničku, monolitističku i 'parolašku' svijest, umjesto razvijanja slobodnih i samostalnih inicijativa". Ovakva Đilasova zalaganja bila su karakteristična u njegovim pisanjima i javnim nastupima prethodnih nekoliko godina, a u to vrijeme posebno su došla do izražaja u pozdravnom govoru na Petom kongresu Narodne omladine Jugoslavije, 6. marta 1953, na osnovu čega se može zaključiti da je podržavanje ukidanja omladinskih akcija bilo samo dio cjelokupnih njegovih stavova o demokratizaciji društva.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)