Đilasovo suprotstavljanje birokratizaciji i društvenim devijacijama (4): Demokratija se ''stiče razvijanjem svijesti ljudi''

Okolnosti koje su se činile povoljnim za zaustavljanje negativnih tendencija nastupile su poslije Staljinove smrti, kada je velika opasnost koja je prijetila sa Istoka, oličena u svemoćnom sovjetskom vođi, konačno nestala. Tako se jugoslovenski vođa tog proljeća odlučio na zaokret u unutrašnjoj politici. Tito je u svim prilikama, kada je govorio o unutrašnjoj politici, u prvi plan isticao i pozivao se na odluke Šestog kongresa. U tom pogledu, prilikom razgovora sa stranim predstavnicima, podvlačio je čvrstu odluku rukovodstva o sopstvenom putu u socijalizam, što je po pitanju unutrašnjeg uređenja značilo da će SKJ u mnogim stvarima preskočiti zapadnu liberalizaciju, jer "mi hoćemo da postignemo do maksimuma jednu istinsku demokratiju". Međutim, što se tiče uvođenja bilo kakvih oblika višepartijskog sistema, Tito je kategorički odbijao takvu mogućnost, dajući prednost Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije, kao masovnoj političkoj organizaciji koja obuhvata oko osam miliona članova, među kojima vodeće mjesto pripada komunistima. Po tom pitanju nije se u mišljenju razlikovao od Milovana Đilasa. Tito je isticao da takva forma organizacije političkog života najviše pogoduje stepenu političke svijesti i političkoj kulturi jugoslovenskih građana, pa je tako maja 1953. predstavniku kanadske štampe rekao: "Prema tome, kad se danas postavlja pitanje da li ćemo dati demokratiju ili ne, mogu reći da se demokratija ne daje već stiče razvijanjem svijesti ljudi. Šta bi vrijedjela formalna demokratija nekom krajnje zaostalom narodu koji ne zna da je upotrijebi i ne razumije šta je demokratija? Time ja neću da kažem da je to slučaj kod nas, ali hoću da kažem da se demokratija u društvenom životu izgrađuje uporedo sa stepenom svijesti u društvu... Zato i kažem da demokratija ide paralelno sa vaspitanjem i prevaspitavanjem ljudi." Ovim riječima Tito je jasno stavio do znanja da uspostavljanje demokratskih oblika po ugledu na Zapad nije moguće, a da će stepen demokratizacije društvenog života biti prilagođen jugoslovenskom iskustvu. Takođe, time je Tito očito, za razliku od Đilasa, u većoj mjeri pokazao svijest o nivou političke kulture i prisutnosti realnih uslova za stepen razvoja demokratskih odnosa u Jugoslaviji.

Đilasovo suprotstavljanje birokratizaciji i društvenim devijacijama (3): Tito se plašio ličnoj vlasti

Konkretnije zamjerke na probleme u vezi sa sprovođenjem odluka Šestog kongresa, Tito je izrekao krajem maja 1953. godine u pozdravnom pismu Gradskoj konferenciji beogradske organizacije SKS. Naglasio je da će se osvrnuti na neka najbitnija pitanja jer mnogi članovi Saveza nijesu dovoljno shvatili duh Šestog kongresa, nijesu se snašli niti znali preorijentisati na novi sistem djelovanja komunista. Veliki broj članova Saveza nije shvatio najvažniju ulogu komunista: prevaspitavanje ljudi u novom socijalističkom duhu, što se odrazilo na to da se demokratizacija vrlo često naopako tumači. "Često se misli," objašnjavao je Tito, "da demokratizacija kod nas znači vraćanje unazad. To je pogrešno i vrlo opasno gledanje, koje pogoduje tome da se u posljednje vrijeme sve više osjećaju uticaji nama tuđih shvatanja u našem svakodnevnom životu, i to u vrlo osjetljivim pitanjima, kao što su, na primjer, kulturni i društveni život, štampa i nauka, odnosi među ljudima itd". […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)