Đilasovo suprotstavljanje birokratizaciji i društvenim devijacijama (9): Odbacio mogućnost uticaja britanskog laburiste

Đilas je nedjelju dana poslije Plenuma 24. juna 1953. uvjeravao francuskog novinara Žana Rusoa u prisutnost diferencijacije među komunistima u pravcu ideološkog pročišćavanja Partije, smanjivanja članstva (odbacivanja većeg broja birokratizovanih članova u korist manjeg broja ali ideološki izgrađenih i iskrenih pripadnika ideje), kao i prebacivanje velikog stepena odgovornosti na SSRNJ. Takođe je tvrdio da će forme despotije, koje objektivno postoje, vremenom prirodno nestati, da komunisti ne grade socijalizam već daju samo idejno vođstvo i da će demokratski oblici političke borbe vremenom preovladati nad jakim aparatom i njegovim uticajem.

dr Aleksandar V. Miletić

--

"Stvar je u tome", podvlačio je Đilas, "da omogućimo borbu mišljenja i borbu na konkretnim pitanjima i slobodne grupacije na konkretnim pitanjima. Ako imate sve koncentrisano u jednom aparatu, on se mora pretvoriti u despotski. To je neizbježno. Stari revolucionari će postati despoti ako su primorani da rješavaju i pitanja ....... (izostavljeno u originalu – prim. AM). To ne zavisi od ljudske volje, nego od objektivnih uslova". Ovaj razgovor, dakle, kao dokument pouzdano govori da se Đilas poslije Plenuma vrlo brzo pribrao i vratio na prethodno izgrađene pozicije, što ga je narednih mjeseci moglo samo učvrstiti u namjeri da nastavi sa uobličavanjem kritičkih stavova i javnim djelovanjem u tom pravcu.

Đilasovo suprotstavljanje birokratizaciji i društvenim devijacijama (8): Odlučio da konačno brani svoje ideje

Kao događaj koji je eventualno mogao dodatno uticati na ovakvu Đilasovu odluku važno je pomenuti i posjetu istaknutog britanskog laburiste Anojrina Bevana Jugoslaviji. Bevan je sa suprugom stigao početkom avgusta, a za domaćina mu je određen Milovan Đilas. Poznanstvo Bevana i Đilasa trajalo je više od dvije godine, a datiralo je od Đilasove posjete Velikoj Britaniji, januara–februara 1951, tokom pregovora o zapadnoj pomoći u naoružanju Jugoslaviji. Iste godine, na Đilasov poziv, Anojrin Bevan i njegova supruga Dženi Li, takođe istaknuti laburistički predstavnik, prvi put su posjetili Jugoslaviju. Koliko se iz oskudnih izvora može zaključiti, Bevan i Đilas su u ovom periodu uspostavili relativno blizak politički, pa čak i prijateljski odnos. "Između Bevana i mene bilo je neke srodnosti u sagledavanju krize u koju zapadaju i 'istočni' komunizam i 'zapadna' socijaldemokratija", piše Đilas u svojim memoarima. "Obojica smo takođe smatrali da u politici moraju postojati moralne granice, premda politika sama po sebi niti mora niti može biti moralna. Te moralne granice se ne poklapaju s traganjem za istinom i nastojanjem na istini, ali nijesu ni potpuno od toga odvojene... Bevan i Dženi Li su uporno, do kraja, protestovali protivu pritiska nada mnom – Bevan je o tome pokrenuo i Socijalističku internacionalu... Bevanova smrt, 1960. godine, dok sam bio u zatvoru, pogodila me je kao gubitak najbližeg prijatelja... kod mene su se srodnosti u pogledima uvijek miješale s ličnim naklonostima." Teško je precizno ustanoviti u kojoj mjeri je u periodu od 1951. do 1953. Bevan ideološki i politički uticao na Đilasa. Sam Đilas, i pored pisanja o postojanju srodnosti u pogledima po određenim pitanjima, ipak odbacuje mogućnost o Bevanovom uticaju na njegove političke stavove.

PRIREDIO: MILADIN VELJKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)