Glasovi manjina ne smiju biti plijen lidera

Više puta se isticalo da trenutno važeća afirmativna akcija nije dovoljan mehanizam, te je u više navrata najavljivana inicijativa za uvođenje garantovanih mandata. Osim garantovanih mandata, u opticaju je još jedan model, koji je poslanicima Skupštine Crne Gore predložila Stranka pravde i pomirenja. Njihov predlog, kako navode, trebalo bi da osigura da se glasovi ne rasipaju, a da birači pri glasanju ne moraju da prave taktike i glasaju dominantnu partiju samo da ne bi ostali bez predstavnika u parlamentu.

Pored sigurnih mandata za predstavnike manjinskog naroda, koji se u posljednje vrijeme sve češće pominju, u opticaju su još modali koji za cilj imaju da unaprijede položaj partija koje predstavljaju nacionalne manjine. Jedan od tih predloga poslanicima je uputio SPP. Prema riječima predsjednika te partije, Almira Muratovića, dosadašnja primjena člana Zakona o izboru odbornika i poslanika pokazala je da model afirmativne akcije, iako dobronamjeran u teoriji, u praksi proizvodi politički monopol jedne partije unutar manjinskih zajednica.

– Umjesto da štiti manjinu od "otapanja" u većini, aktuelni zakon je razvio leks specijalis norme koje štite etablirane elite od unutar-nacionalne konkurencije. Zato SPP predlaže reformski model koji bi osigurao afirmativnost bez diskriminacije novih ideja – kazao je Muratović za "Dan".

Almir Muratović

-SPP

Fatmir Đeka

-FOTO: DUšKO MILAJNIć

Kako ističe,​ trenutni sistem, koji koristi Dontovu metodu na izolovane manjinske liste, stvara situaciju u kojoj ​glasovi za manje liste propadaju, čime se direktno slabi ukupna snaga manjinskog naroda u parlamentu.

​– Birači su prisiljeni na taktičko glasanje za najjaču partiju, ne zbog kvaliteta programa, već iz straha da njihov narod ne ostane bez mandata. ​Onemogućena je smjenjivost, jer zakon favorizuje partiju koja već posjeduje resurse i infrastrukturu, čineći politički pluralizam unutar npr. bošnjačkog naroda praktično nemogućim. Zato predlažemo izmjenu člana 94. tako da se uvede sistem zbirnog manjinskog mandata bez eliminacionog praga za liste unutar iste zajednice.​ Sve izborne liste koje se deklarišu kao predstavnice jednog manjinskog naroda, npr. Bošnjaka, tretirale bi se u prvoj fazi kao jedinstven rezervoar glasova. Ukupan broj glasova svih tih listi određuje koliko mandata pripada toj zajednici. Mandati unutar zajednice dodjeljivali bi se listama srazmjerno njihovom uspjehu, bez unutrašnjeg praga. Na primjer, ​ako Bošnjaci kao zajednica ostvare tri mandata, a "vodeća" partija nosi 70 odsto glasova, a "manja" 30 odsto, mandati bi se dijelili 2:1. U sadašnjem sistemu, manja partija bi ostala na nuli, a njen glas bi bio izgubljen ili pripisan većini – pojašnjava Muratović.

Različiti stavovi u Skupštini: Saglasni o problemima, ne i o rješenjima

Ovim modelom, naglašava, zaštitile bi se zajednice, pa nijedan glas birača iz zajednice nacionalnih manjina ne bi bio rasut, a manje partije bi dobile šansu da kontrolišu rad vodećih, čime se podiže kvalitet zastupanja.

– Takođe, došlo bi do ujednačavanja izbornosti – manjinski birač dobija isto pravo kao i većinski – pravo da bira između više konkurentnih programa unutar svog korpusa.​ Afirmativna akcija mora služiti narodu, a ne partijskim liderima – zaključuje Muratović pozivajući da se kroz skupštinski dijalog dođe do podrške modelu "Nacionalnog podskupa", jer je to, kako ističe, jedini način da Crna Gora dobije parlament koji je ogledalo stvarne volje svih njenih građana.​