Zbog Rusa i Kineza, fazni prijem za Zapadni Balkan

Umjesto već uobičajene protokolarne i politički uopštene zajedničke deklaracije, Francuska i Njemačka su iskoristile ovaj forum da predstave potpuno novi model faznog pristupanja, koji iz korena mijenja arhitekturu proširenja Evropske unije. Ovaj strateški dokument, formulisan kao nezvanični non-pejper, osmišljen je sa ciljem da se zemljama zapadnog Balkana i Moldaviji omogući znatno veći manevarski prostor i institucionalno prisustvo u Briselu i prije nego što formalno zadovolje komplikovane uslove za punopravno članstvo. 

Pozadina ovog iznenadnog diplomatskog manevra vodećeg dvojca Unije leži u sve izraženijoj potrebi Brisela da odgovori na savremene bezbjednosne i ekonomske izazove. U trenutku kada se desetak država nalazi u različitim fazama čekanja ispred zatvorenih vrata, a Island najavljuje referendum o potencijalnom pokretanju kandidature, evropski zvaničnici su svjesni da je region jugoistočne Evrope postao primarna meta za širenje ruskog i kineskog uticaja. Stoga je ovaj predlog zapravo pokušaj stvaranja geopolitičkog štita kroz ubrzanu i pragmatičnu integraciju koja neće robovati dosadašnjoj strogoj birokratiji.

Osnovna zamisao nezvaničnog plana Pariza i Berlina svodi se na ukidanje suviše krutih formalnih prepreka i spajanje određenih proceduralnih koraka kako bi pregovori postali maksimalno dinamični. Namjera je da se težište sastanaka i ocjena pomjeri sa administrativnog ispunjavanja normi na stvarne, opipljive reforme u društvima država kandidata. Na taj način, integracija prestaje da bude proces po principu "sve ili ništa", već se transformiše u sistem postepenog prihvatanja unutar evropske zajednice, gdje svaki uspješno napravljen korak donosi trenutnu korist za ekonomiju, privredu i same građane tih zemalja kroz raniji pristup jedinstvenom evropskom tržištu.

Pao istorijski dogovor o brzom ulasku Crne Gore u EU

Poseban izazov u ovom procesu biće kapacitet javne uprave država regiona da apsorbuju ove brze promjene, s obzirom na to da se fokus sa papirologije premješta direktno na primjenu zakona na terenu. Analitičari upozoravaju da bi nemogućnost brzog prilagođavanja novim pravilima igre mogla stvoriti dodatni jaz među samim zemljama kandidatima, čime bi se region dodatno raslojio. Zato je unutrašnja politička stabilnost postavljena kao prećutni, ali ključni preduslov za bilo kakav napredak.

Ono što ovaj trenutak čini specifičnim jeste uloga Crne Gore, čija se pozicija uočljivo razlikuje od ostalih država koje čekaju u ovom procesu. Činjenica da je za zvaničnu Podgoricu već pokrenuta procedura izrade pristupnog ugovora stavlja zemlju u brzu traku, koja zapravo prestiže eksperimentalne modele postepene integracije. Plan da se cijeli posao završi u naredne dvije godine i da država postane dvadeset osma članica dobio je jasnu podršku sa najviših adresa, ali novi njemačko-francuski koncept sigurno će poslužiti kao instrument pritiska da se započete reforme u pravosuđu i javnoj upravi privedu kraju bez odlaganja.

Ovakva pozicija donosi i dodatnu odgovornost, jer će uspjeh Podgorice biti direktan pokazatelj ostalim susjedima da su vrata Unije stvarno otvorena. S druge strane, zajednički nastup komesara i evroposlanika sa nacionalnim parlamentima dva puta godišnje, kako predviđa dokument, treba da posluži kao stalni mehanizam kontrole koji će spriječiti političke elite da reformske procese koriste isključivo u marketinške svrhe.

Najveća novina koju ovaj diplomatski dokument uvodi jeste legalizacija principa reverzibilnosti, koji do sada nije bio ovako jasno artikulisan. To znači da Brisel više neće čekati kraj kompletnih pregovora da bi kaznio stagnaciju ili nazadovanje u oblasti vladavine prava. Povlastice, pristup fondovima i pravo učešća u donošenju odluka moći će da budu oduzeti preko noći ukoliko neka država skrene sa zacrtanog kursa. Na taj način, predlog Francuske i Njemačke istovremeno nudi veliku "šargarepu", ali i postavlja vrlo oštru kaznu za sve one koji misle da se reforme mogu simulirati.